U ovoj sumornoj šibenskoj nogometnoj jeseni, navijačima narančastih ne preostaje ništa nego prisjećati se nekih ljepših dana. Ne treba ići puno unazad, tek godinu dana. Naime, lani u ovo vrijeme nogometaši Šibenika su, predvođeni s klupe Mirkom Labrovićem, a u špici Teom Solomonom, gazili su sve pred sobom. I to u sezoni koja je uoči njenog početka najavljena kao stabilizacijska i umalo završila prvom ligom, za razliku od aktualne u koju se ušlo s prvoligaškim ambicijama, da bi se nakon 11 kola klub našao u zoni ispadanja. Brojke sve govore. Prošle sezone Šibenik je u prvih 11 kola upisao deset pobjeda i jedan remi, uz gol razliku 25:5, i bio, jasno, uvjerljivo prvi, s 31 osvojenim bodom, ili 11 više od drugoplasirane Cibalije.
U aktualnom prvenstvu narančasti su u 11 kola upisali četiri pobjede, dva remija i pet poraza, zabivši pri tome svega šest golova, najmanje od svih u 2.HNL. Vrijedi zabilježiti podatak i da je Šibenik prošle sezone ukupno upisao četiri poraza u prvenstvu, a ove je već pet puta ostao bez bodova.
Unatoč takvom slabom ulovu prvoplasirani Rudeš bježi ‘nevelikih’ sedam bodova, što najbolje svjedoči o (ne)kvaliteti lige. Ali, kako smo već kazali, s igrom koju ove sezone pokazuje klub sa Šubićevca, pogledavati prema vrhu je neozbiljno. Treba, naime, gledati kako da umjesto prve ne ulovimo treću ligu.
