Ja bih da vas vole silno. I da silno uzvraćate onima koji ljubav vašu zaslužuju. Ja bih da ste zdravi kako biste mogli svu tu radost na nogama izdržati. I da sve vaše brige budu manje, a sreće stostruko veće. Da se nikad više ne vrate…suze i ratovi, kolodvori na kojima ostajete sami, prekršena obećanja, izgubljena radna mjesta, strahovi zbog sutra i srca napukla od boli. Želim vam miris starog Božića, ono kad smo bili djeca. Blagoslov u darivanju onima koji nemaju. Želim vam toplinu doma. Zajedništvo obitelji. Mir duše. Nepuštajuće zagrljaje da ožive stećak u koji ste se sakrili, braneći se baš od zagrljaja. Od ljubavi. A tek ljubav, ljubav vam želim. Ljubav od ludosti. Bez pameti, bez gledanja na sat, gledanja tko vas gleda, ljubav od pet jednih i pet drugih u istoj šaci do zauvijek zaključanih prstiju. Znaš da su onih dvoje studenata iz Slavonije pokopani zajedno, onako zajedno kao što su i živjeli? Danima mi vlaga ne oslobađa zidove očiju. Džaba provjetravati. Ovaj Božić nema doma u kojem se nije bar jednom pomislilo na sve njih. I baš zato, živite! Za svako ono lice u fotoalbumima vašeg nedostajanja. Jednom ćemo i mi biti nečije lice. Daj sve od sebe da se pamtimo sa sve držanjem za stomak od smijeha. Sretan, najsretniji Božić vam želim. I svima koje svojima nazivate. Volim vas puno. Da znam ispeći kolače, zvala bih vas da dođete. Da znam zaviti sarmu, skoturala bih vam dvije/tri u tanjur. Kako postojim ovako nesposobna, i ja se pitam. Moja mater češće, doduše. Ali zato imam kauč za plakanje, pričanje i grljenje. Mogu se zakleti da se na njega može natiskati nekoliko tisuća ljudi, brižno naslaganih u ljubav. Lijepo spavajte i imajte divan Božić.
tekst: Martina Mlinarević Sopta
