Znate li zbog čega su zapravo nastale staklene kuglice za božićnu jelku?

pixabay
Pratite nas i na društvenim mrežama:

Božić je posebno svečan i važan u malome njemačkom gradu Lauschi u saveznoj državi Tiringiji, gdje se tradicija puhanja stakla prenosi s generacije na generaciju još od početka 19. stoljeća. Ondje je još 1597. postojala mala tvornica stakla u kojoj su se proizvodile čaše i staklene zdjele, no već 1755. u njoj su počeli proizvoditi šuplje staklene perle koje su se koristile kao nakit ili igračke.

Nakon uvođenja mijeha, 1820. godine staklopuhači su mogli ‘napuhati’ i veće staklene predmete, a nešto kasnije, 1847. nekolicina obrtnika iz toga njemačkog mjesta počela je proizvoditi staklene ukrase (Glasschmuck) u obliku voća i orašastih plodova.

Do danas ovo mjesto uspijeva održati kvalitetu i stoljetnu tradiciju te se smatra jednim od prvih koji su počeli s izradom ukrasa za božićna drvca na veliko. No malo tko zna da su ukrasi za božićno drvce navodno nastali iz nužde, upravo u mjestu Lauschi.

Navodno je, početkom devetnaestog stoljeća jedan nezaposleni puhač stakla iz Lausche, u nedostatku novca kojim bi kupio jabuke, orahe i ostale slatkiše koji su se tada vješali o grane, svojoj djeci u staklu ispuhao staklene mjehuriće kojima su okitili jelku.

Božićna kuglica izmišljena je upravo ovdje, u našem mjestu, s ponosom kaže Gerhard Greiner-Baer koji istražuje povijest tradicije, osoba koja je zaslužna za to što je staklopuhačko umijeće iz Lausche u ožujku 2021. UNESCO prepoznao kao nematerijalnu kulturnu baštinu, piše Zadovoljna

Za staklopuhače iz Lauscha godina 1880. bila je prekretnica. Naime, američka maloprodajna tvrtka Woolworth sklopila je s jednom njemačkom tvornicom posao izrade božićnih ukrasa, naručivši odande golemu količinu krhkih staklenih predmeta. I danas u Lauschu ukrase za božićna drvca proizvode manje obiteljske tvrtke, premda im konkuriraju jeftini ukrasi iz masovne kineske proizvodnje.

 


Pratite nas i na društvenim mrežama: