Tvrde stijene što okružuju rijeku Krku nekada su bile morsko dno. To je more bilo dio pradavnoga Tetis (Tethys) oceana, iz kojeg su se izdigli Dinaridi. Dinaridi su najvećim dijelom građeni od karbonatnih stijena, odnosno vapnenaca i dolomita. Te su stijene nastale taloženjem ljuštura školjkaša tijekom ere mezozoik, koja obuhvaća razdoblja trijas, juru i kredu.
Upravo je topivost karbonatnih stijena u vodi najvažniji uvjet za odvijanje procesa okršavanja. U suštini, to je kemijski proces koji se odvijao milijunima godina te traje i dalje. Voda nagriza karbonatne stijene i tako stvara pukotine zbog kojih stijena više ne može zadržavati vodu. U tome joj pomažu tektonski i mehanički procesi. I današnji izgled kanjona Krke rezultat je tektonskih pokreta i površinskih procesa okršavanja u karbonatnim naslagama mezozojske i tercijarne starosti. Tako iz stijena koje okružju rijeku Krku možemo iščitati njezinu geološku prošlost. Ako su slojevi vapnenca koje vidimo na stranama kanjona različita sastava, čistoće i debljine, znači da su taloženi u različitim uvjetima, a položaj i vrsta naslaga objašnjavaju nam izdizanja i spuštanja morske površine.
Prošupljenost je jedno od glavnih obilježja stijena krških prostora. Tako nastaju brojne špilje i jame. Proces okršavanja zaslužan je i za ukrase u njima. U posebnim uvjetima moguć je u obrnutom smjeru: ponovno se izlučuje kalcijev karbonat, odnosno stijena se ne troši, već raste. Tako nastaju stalaktiti i stalagmiti, ali i sedra, temeljni fenomen Nacionalnog parka Krka.
Kao i sam prizor žive vode koja teče kroz svoju suprotnost, tvrde stijene, tako je i krš dvojak – surov, a ekološki vrlo osjetljiv na čimbenike zagađenja, koji zbog propusnosti stijena mogu lako dospjeti u vodu. Ali to je i njegova vrijednost jer stalna dvosmjerna cirkulacija vode stvara različita staništa na površini i u podzemlju, odnosno uvjete za život brojnim vrstama, i rijetkim, ugroženim i endemskim.
– Sada kada znamo što krš jest, lakše nam je predočiti eonima dugo rađanje i rast rijeke Krke, kreiranje zaravni, usijecanje kanjona i izdizanje sedrenih barijera. Jer krš, osim što je stvorio pejsaž oko nas, odredio je i način života ljudi koji su se na njemu naselili. U Hrvatskoj krško područje, koje se kao neprekinuti pojas širine 50 do 100 kilometara proteže duž obale Jadranskog mora, prekriva oko 46 posto teritorija. Naša je dužnost i obveza čuvati ga kako bi buduće generacije iz njegovih stijena mogle iščitati svoju prošlost – priopćeno je iz Nacionalnog parka Krka.
