Zagrepčanin Hrvoje Vuković druga je osoba koja je iz Hrvatske otišla u Irsku preko studentske agencije. Bilo je to 2001. godine, a 19 godina nakon, s troje djece i suprugom Irkinjom, svoju je oazu mira pronašao u – Tisnom.
– Završio sam zračni promet, no u životu nisam primirisao ni zraku ni prometu. U međuvremenu sam odslužio i vojsku, a bilo je predbožićno vrijeme kada sam čuo za odlazak u Irsku. Radio sam u jednom casinu u Zagrebu i nije mi se više dalo stajati u Hrvatskoj. Sve se dogodilo igrom slučaja ili sudbine – počinje priču Hrvoje.
Kako kaže, od 2001. nije se mrdnuo iz Dublina, a u početku je dijelio stan s četiri cimera i radio u hotelu.
– Svi smo u stanu bili Hrvati i nitko se nije poznavao otprije. Nakon hotela, radio sam u restoranu, a onda sam upisao školu za kuhare. Bolje rečeno, školu vezanu za kuhinju, gdje smo učili sve što je bilo vezano za restorane. Uskoro sam se zaposlio u jednom francuskom bistrou i tamo sam radio kao ‘head chef’. Međutim, u praksi je to značilo da sam recimo dva dana u kuhinji, a tri dana vodim restoran – pojašnjava.
Suprugu Mary upoznao je 2003. godine u jednom disku u Dublinu.
– Četvrtkom su puštali house i to nam je bio najbolji dan za izlazak. Nije bilo puno ljudi, a inače, ako ste ikad bili u Dublinu, onda znate da je jako teško izaći vani vikendom, jer je ogromna gužva. I tako bi nas 15, 20 bilo u disku i slušalo house, a onda smo počeli sami puštati glazbu. U tom periodu izlaženja upoznao sam brojne Hrvate, jer su naši ljudi uvijek radili na ulazu u klubove. Nema gdje nismo ušli i eto, u izlasku sam upoznao suprugu – smije se Hrvoje.
Hrvoje i Mary vjenčali su se u Dubrovniku dvije godine nakon upoznavanja, a nakon nekoliko godina počeo je raditi sa suprugom koja je podolog. Naime, podologija je grana medicine koja se bavi dijagnostikom, prevencijom i liječenjem bolesti stopala, a ovaj par od 2011. godine uspješno vodi svoju tvrtku u Irskoj. U međuvremenu su dobili troje djece koji sad imaju šest, devet i 11 godina.
Pitate se, kako Tisno i zašto povratak? Hrvoje je kazao kako je vrlo brzo nakon pojave koronavirusa shvatio da Irska neće dobro ‘hendlati’ situaciju, pa su 19. ožujka ove godine spakirali kofere i zaputili se u Tisno.
– Iskreno, nisam odmah znao da ćemo doći u Tisno, već sam tražio mjesto koje je blizu zadarskog aerodroma i eto nas ovdje. Kada su Irci zatvorili škole, rekao sam ženi da kupujem karte za Hrvatsku. Želimo ostati ovdje, iako nas posao veže za Dublin. No jednom u dva mjeseca nije toliki problem poslovno otputovati, a sa svim upravljamo zahvaljujući tehnologiji. Možemo raditi s kojeg god mjesta poželimo. Djecu vozimo u školu u Zadru, a niti jedno od njih ne priča hrvatski, tako da nam je ta škola bila pravi izbor. Plan je doista ostati ovdje – kaže.
Nije samo korona kriza bila okidač. Naime, Hrvoje nam kaže kako se s godinama u Irskoj sve promijenilo.
– Osjetio se novi val dolazaka, sve je bilo puno Hrvata. Postoji neka predodžba da je Dublin siguran grad, a tamo ima velikih problema. Mladi su do 18. godine praktički nedodirljivi, pljačke su učestale, policija je totalno neorganizirana. Imao sam provalu dok sam radio na recepciji, ekipa je došla s fantomkama. Svezali su me, dobio sam šaku u oko i tražili su ključ od sefa. Srećom otišli su, a kad je došla policija, objašnjavao sam im koje su pištolje imali. Na kraju sam ja umalo postao predmet istrage, jer im je bilo čudno kako ja znam toliko o pištoljima, a oni nisu znali niti što je Glock. Morao sam ponavljati kako sam završio vojnu obuku – govori.
Područje takozvanih socijalnih zgrada je jako opasno, a Hrvoje nam kaže ‘ako ti život nije mio tamo nećeš ići’.
– Jedan od velikih problema je i droga. U tim njihovim mrežama su ekipe djece, doslovce djece od desetak, dvanaest godina. Mene to sve podsjeća na nemire u Bronxu 70-ih godina. Brutalnost je otišla na ‘entu’, za ‘dobar dan’ nam je kad je netko izboden. Zbog toga godinama govorim Mary da odemo u Hrvatsku. Imao sam predivno djetinjstvo i to želim svojoj djeci, a ne da ih ne mogu pustiti da se sami voze na bicikli i to u imućnijem kvartu, jer me strah da im se nešto loše ne dogodi – kaže.
Ova irsko-hrvatska familija zaljubljena je u lijepo vrijeme i Tisno, a Hrvoje svoje dane ispunjava i tako što pušta glazbu, u koju se zaljubio kao 19-godišnjak.
– Kad su počeli izlaziti softveri za stvarati muziku, ja i frend smo imali album vani. Puštam house i disko glazbu, ali zapravo mogu puštati sve. Hip hop mi je prva ljubav. Moj plan za Hrvatsku je ovakav – malo svirati u beach barovima u Tisnom, raditi, otputovati poslovno u Irsku, no želimo bazu obitelji ovdje – zaključuje, prema svemu sudeći, novopečeni Tišnjanin.
Inače, Hrvojeve vješine za DJ pultom možete poslušati ovog petka, 9. listopada na Vintage disco after work partyju koji starta od 17 sati.
