Poslušajte ga već ovog petka

Zagrepčanin nakon 19 godina u Dublinu preselio u Tisno: Vodi firmu udaljenu 2.500 kilometara, a mikseta mu je ispušni ventil

Zagrepčanin Hrvoje Vuković druga je osoba koja je iz Hrvatske otišla u Irsku preko studentske agencije. Bilo je to 2001. godine, a 19 godina nakon, s troje djece i suprugom Irkinjom, svoju je oazu mira pronašao u – Tisnom.

– Završio sam zračni promet, no u životu nisam primirisao ni zraku ni prometu. U međuvremenu sam odslužio i vojsku, a bilo je predbožićno vrijeme kada sam čuo za odlazak u Irsku. Radio sam u jednom casinu u Zagrebu i nije mi se više dalo stajati u Hrvatskoj. Sve se dogodilo igrom slučaja ili sudbine – počinje priču Hrvoje.

Kako kaže, od 2001. nije se mrdnuo iz Dublina, a u početku je dijelio stan s četiri cimera i radio u hotelu.

– Svi smo u stanu bili Hrvati i nitko se nije poznavao otprije. Nakon hotela, radio sam u restoranu, a onda sam upisao školu za kuhare. Bolje rečeno, školu vezanu za kuhinju, gdje smo učili sve što je bilo vezano za restorane. Uskoro sam se zaposlio u jednom francuskom bistrou i tamo sam radio kao ‘head chef’. Međutim, u praksi je to značilo da sam recimo dva dana u kuhinji, a tri dana vodim restoran – pojašnjava.

Suprugu Mary upoznao je 2003. godine u jednom disku u Dublinu.

– Četvrtkom su puštali house i to nam je bio najbolji dan za izlazak. Nije bilo puno ljudi, a inače, ako ste ikad bili u Dublinu, onda znate da je jako teško izaći vani vikendom, jer je ogromna gužva. I tako bi nas 15, 20 bilo u disku i slušalo house, a onda smo počeli sami puštati glazbu. U tom periodu izlaženja upoznao sam brojne Hrvate, jer su naši ljudi uvijek radili na ulazu u klubove. Nema gdje nismo ušli i eto, u izlasku sam upoznao suprugu – smije se Hrvoje.

Hrvoje i Mary vjenčali su se u Dubrovniku dvije godine nakon upoznavanja, a nakon nekoliko godina počeo je raditi sa suprugom koja je podolog. Naime, podologija je grana medicine koja se bavi dijagnostikom, prevencijom i liječenjem bolesti stopala, a ovaj par od 2011. godine uspješno vodi svoju tvrtku u Irskoj. U međuvremenu su dobili troje djece koji sad imaju šest, devet i 11 godina.

Pitate se, kako Tisno i zašto povratak? Hrvoje je kazao kako je vrlo brzo nakon pojave koronavirusa shvatio da Irska neće dobro ‘hendlati’ situaciju, pa su 19. ožujka ove godine spakirali kofere i zaputili se u Tisno.

– Iskreno, nisam odmah znao da ćemo doći u Tisno, već sam tražio mjesto koje je blizu zadarskog aerodroma i eto nas ovdje. Kada su Irci zatvorili škole, rekao sam ženi da kupujem karte za Hrvatsku. Želimo ostati ovdje, iako nas posao veže za Dublin. No jednom u dva mjeseca nije toliki problem poslovno otputovati, a sa svim upravljamo zahvaljujući tehnologiji. Možemo raditi s kojeg god mjesta poželimo. Djecu vozimo u školu u Zadru, a niti jedno od njih ne priča hrvatski, tako da nam je ta škola bila pravi izbor. Plan je doista ostati ovdje – kaže.

Nije samo korona kriza bila okidač. Naime, Hrvoje nam kaže kako se s godinama u Irskoj sve promijenilo.

– Osjetio se novi val dolazaka, sve je bilo puno Hrvata. Postoji neka predodžba da je Dublin siguran grad, a tamo ima velikih problema. Mladi su do 18. godine praktički nedodirljivi, pljačke su učestale, policija je totalno neorganizirana. Imao sam provalu dok sam radio na recepciji, ekipa je došla s fantomkama. Svezali su me, dobio sam šaku u oko i tražili su ključ od sefa. Srećom otišli su, a kad je došla policija, objašnjavao sam im koje su pištolje imali. Na kraju sam ja umalo postao predmet istrage, jer im je bilo čudno kako ja znam toliko o pištoljima, a oni nisu znali niti što je Glock. Morao sam ponavljati kako sam završio vojnu obuku – govori.

Područje takozvanih socijalnih zgrada je jako opasno, a Hrvoje nam kaže ‘ako ti život nije mio tamo nećeš ići’.

– Jedan od velikih problema je i droga. U tim njihovim mrežama su ekipe djece, doslovce djece od desetak, dvanaest godina. Mene to sve podsjeća na nemire u Bronxu 70-ih godina. Brutalnost je otišla na ‘entu’, za ‘dobar dan’ nam je kad je netko izboden. Zbog toga godinama govorim Mary da odemo u Hrvatsku. Imao sam predivno djetinjstvo i to želim svojoj djeci, a ne da ih ne mogu pustiti da se sami voze na bicikli i to u imućnijem kvartu, jer me strah da im se nešto loše ne dogodi – kaže.

Ova irsko-hrvatska familija zaljubljena je u lijepo vrijeme i Tisno, a Hrvoje svoje dane ispunjava i tako što pušta glazbu, u koju se zaljubio kao 19-godišnjak.

– Kad su počeli izlaziti softveri za stvarati muziku, ja i frend smo imali album vani. Puštam house i disko glazbu, ali zapravo mogu puštati sve. Hip hop mi je prva ljubav. Moj plan za Hrvatsku je ovakav – malo svirati u beach barovima u Tisnom, raditi, otputovati poslovno u Irsku, no želimo bazu obitelji ovdje – zaključuje, prema svemu sudeći, novopečeni Tišnjanin.

Inače, Hrvojeve vješine za DJ pultom možete poslušati ovog petka, 9. listopada na Vintage disco after work partyju koji starta od 17 sati.

 

 

 

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.