1. Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo.
2. Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio.
3. Puno je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac.
4. Odrasle osobe vole brojeve. Kad im pričate o nekom novom prijatelju, nikad vas neće zapitati o onom što je bitno. Nikad vam neće reći: “Kakva je boja njegova glasa? Koje su mu najomiljenije igre? Skuplja li leptire?” Nego vas pitaju: “Koliko mu je godina? Koliko ima braće? Koliko je težak? Koliko zarađuje njegov otac?” Tek tada smatraju da ga poznaju.
5. Ako kažete odraslim osobama: “Vidio sam jednu lijepu kuću od crvenih cigli sa geranijama na prozorima i golubovima na krovu”, oni nisu u stanju zamisliti tu kuću. Treba im reći: “Vidio sam kuću od sto tisuća franaka”. Tada će uzviknuti: “Kako je lijepa!”
6. Govor je izvor svih nesporazuma.
7. Djeca trebaju biti vrlo strpljiva s odraslima.
8. Mi koji shvaćamo život, mi ne marimo za brojeve.
9. Ljudi s tvoje planete, uzgajaju pet tisuća ruža samo u jednom vrtu i nisu u stanju da u njima nađu ono što traže A ipak, ono što traže, može se naći u jednoj jedinoj ruži ili u malo vode.
10. Izgledat će kao da sam umro, ali to neće biti istina.
11. Čovjek je osamljen i među ljudima.
12. Moram podnijeti dvije – tri gusjenice, ako želim vidjeti leptire.
13. Upoznajemo samo ono što pripitomimo.
14. Vrijeme koje si utrošio na svoju ružu, učinilo ju je toliko značajnom.
15. Samo djeca znaju što traže.
16. Ako je riječ o korovu, treba ga iščupati čim ga primijetiš.
17. Žalosno je zaboraviti prijatelja.
18. Ono što krasi pustinju, to je što se u njoj negdje skriva bunar.
19. Bilo da je u pitanju kuća, zvijezde ili pustinja, ono što čini njihovu ljepotu – nevidljivo je!
20. Pitam se ne svijetle li zvijezde radi toga da bi svatko od nas mogao pronaći svoju.
