Jednog dana profesor na fakultetu je odlučio
sa studentima započeti raspravu.
Pitao je: “Postoji li stvarno sve što je Bog stvorio?”
Studenti su jednoglasno rekli da postoji.
“Baš sve?”, pitao je profesor.
“Da, sve.”, bio je odgovor studenata.
“U tom slučaju, stvorio je i zlo, zar ne?
Jer, zlo postoji.”, rekao je profesor.
Studenti su ušutjeli. Nisu imali odgovor na to pitanje.
Profesor je bio oduševljen jer je pokazao
da je vjera samo mit.
Odjednom, jedan student je podigao ruku i pitao:
“Mogu li ja nešto vas pitati profesore?”
“Naravno”, odgovorio je profesor.
“Postoji je hladnoća?”
“Naravno, kolega. Zar nikad niste osjetili hladnoću?”
“Zapravo, profesore, hladnoća ne postoji! Prema onome što smo učili iz
fizike, hladnoća je odsutnost topline. Može se samo promatrati ima li
objekt ima i predaje li energiju te svoju toplinu na druge objekte.
Bez topline. Predmeti su inertni, ne reagiraju. Znači hladnoća ne postoji.
Mi smo stvorili izraz ‘hladno’ da bismo objasnili odsutnost topline.”
“A tama?”, nastavio je student.
“Ona isto postoji.”, rekao je profesor.
“Opet griješite, gospodine. Tama je potpuna odsutnost svjetlosti.
Možemo proučavati svjetlost i osvjetljenje, ali ne i tamu. Nicholsonova prizma pokazuje mnoštvo različitih boja na koje se svjetlost razlaže ovisna o valnoj dužini. TAMA je izraz koji smo mi stvorili da lakše objasnimo potpunu odsutnost svjetlosti.”
I konačno, student je pitao:”A zlo, profesore, postoji li zlo?”
Profesor je šutio, a student je nastavio:”Bog nije stvorio zlo!
Zlo je odsutnost Boga u čovjekovom srcu.
Ono je odsutnost ljubavi, čovječnosti i vjere.
Ljubav i vjera su kao toplina i svjetlost. Oni postoje.
Njihova odsutnost dovodi do zla.”
Sada je profesor zašutio.
Student se zvao Albert Einstein.
