Cvitana Juričev Martinčev za sebe će kazati da je obična cura koja radi ono što voli, a nedavno joj se ostvarila želja i postala je sam svoj šef. Mlada Vodičanka koja je poznata po originalnim torbama koje izrađuje dobila je poticaj s biroa, otvorila obrt i krenula u poduzetničke vode.
– Nezgodno je govoriti sam o sebi, ali ako već moram onda bih jednostavno rekla da sam obična cura koja radi ono što voli. To znači da i one dane kad vam se baš i ne da raditi, nekako je lakše pokrenuti se, a onda ne znam stati. Ideje dolaze same od sebe. Nedavno sam ostvarila dugogodišnju želju i postala sama sebi šef. Zaista radim ono što sam željela od djetinjstva, a to je baviti se modom, kreiranjem i stvaranjem nečeg novog vlastitim rukama – priča nam Cvita.
Nakon završene Srednje likovne škole upisala je Grafički fakultet i, kako nam kaže, obrazovanje je uvijek išlo u umjetničkom smjeru. Od srednje škole je maštala kako će imati dućan pun svojih rukotvorina, a trenutno ima onaj virtualni, na Facebooku i Instagramu.
– Uvijek sam bila okružena umjetnicima i ljudima koji vole ono što rade tako da mi je to bilo normalno jer i ja sam željela jednom raditi ono u čemu uživam. Na fakultetu sam se naučila služiti grafičkim programima, a zahvaljujući tome izradila sam logotip za svoj brend. Naučila sam obrađivati fotografije, što i sada radim prije objave svake fotografije na društvenim mrežama. Kad je počela priča s torbama? Više se i ne sjećam, ali negdje pri kraju srednje škole. Kako smo u Školi likovnih umjetnosti crtali, krojili, šivali, tako su mi počele dolaziti ideje za torbice koje su bile jako male i od raznoraznih ostataka krpica koje bih dobila od bake ili tete. Sve više mi se sviđalo ono što bih na kraju samog procesa dobila kombiniranjem materijala, boja i oblika – objašnjava nam mlada dizajnerica.
Inspiraciju pronalazi u raznim stvarima, od cvijeća i zalazaka sunca do raznobojnih svjetala na koncertima, ali najveća inspiracija su materijali koji se nađu ispred nje.
Obožava kombinirati materijale različitih tekstura i boja, a neki modeli su nastali i od dijelova materijala koji su ostali kao viškovi
– Kad sam spojila te djeliće kao puzzle ispao je super proizvod. Sada više nemam viškova nego izrezujem baš takve, male, malo veće trokute, pravokutnike i slažem ih u mozaik od kojih nastaju ruksaci. Što više radiš, više ti ideja dolazi, kombiniraš raniju ideju s onom koja ti je upravo došla pa ispadne neka buduća i tako… Ponekad mi se znaju nagomilati ideje u glavi pa čekaju kad će se realizirati, a ponekad me inspiriraju i klijentice koje požele primjerice volančić od jednog modela ubaciti u drugi model ili boju i oblike jedne torbe iskombinirati u veličini i stilu druge torbe. Ogromno hvala mojim klijenticama jer imaju povjerenja u moju kreativnost. Kad požele nešto, obavezno kažu: Ti napravi onako po svom guštu, kako misliš da je najbolje.’ Daju mi slobodu što me izuzetno veseli jer zabavnije mi je raditi različite modele. Samo da je i boja drugačija od prethodnog modela, već je veći gušt – priča nam Cvita koja osim torbi izrađuje i ogrlice.
Njezini proizvodi namijenjeni su svim ženama, od 18 do 60 godina, a kako izrađuje svašta tako i nema određeni tip klijentica. Od malih torbi za popodnevne šetnje i večernje izlaske, velikih torbi, ruksaka i poslovnih torbi, Cvita će napraviti sve.
– Svaka žena se može pronaći u nekom od modela, a javi se i poneki mladić. Nadam se da će ih biti i više jer mi je u planu napraviti i mušku liniju modela. Za jednostavnije modele potrebno je oko četiri sata rada, na one kompliciranije otići će i do devet sati. Moji bližnji znaju reći:’ Opet kompliciraš, umjetnice!. S takvim modelom se malo više zabavljam – objašnjava nam.
Kad se čovjek bavi kreativnim poslom najveća nagrada je vidjeti zadovoljna lica klijentica ili primiti poruku u kojoj hvale njezin rad, a kad vidi ‘svoju’ torbu na nekoj ženi dok šeta gradom, dan joj automatski postane veseliji i dobije elan.
– Znate izraz ‘osmijeh od uha do uha’? E upravo tako bude kad vidim svoju torbu u điru. Klijentice mi potvrđuju svoje zadovoljstvo tako što se nakon kupnje jedne torbe često vrate po još neku. To mi je potvrda da ja zaista dobro radim. Moja umjetnost, a sad i moj posao. živi baš tako. Klijentice se vraćaju, kupuju ne samo za sebe već mojim torbama razvesele prijateljice, sestre. Znam da su mnoge moje rukotvorine otišle izvan naše županije, a i izvan granica Hrvatske – zadovoljno nam priča.
Najveća podrška u svemu ovome su joj momak i sestra koji su njezini najveći kritičari, ali i obožavatelji. Majka je glavna ‘menadžerica’, a otac je taj koji uočava detalje, komentira izradi i uskoči kad nešto ‘zašteka’.
Danas su društvene mreže preplavljene mladim dizajnerima koji promoviraju svoj rad, ali Cvita njih doživljava kao poticaj.
– Ako mogu oni, mogu i ja. Nekako vjerujem da za sve ima mjesta pod suncem, a dokazi za to su svakodnevne narudžbe kojih je sve više. Ako si svoj i originalan, mislim da se to osjeti. Ljudima se svidi moj rad, preporuče ga bližnjima i poznanicima, a preporuka od usta do usta je najbolja i meni najdraža. Jedan od načina kako privući i približiti svoj proizvod klijentima jesu nagradne igre putem društvenih mreža i svakodnevno objavljivanje novih fotografija. Tako si u doticaju s ljudima, a onda te lagano počnu prepoznavati – otkriva nam.
Prije šest godina u razgovoru za Šibenski portal kazala je kako bi voljela živjeti od dizajna. Kakva je situacija danas, pitamo ju.
– Zaista, prošlo je već šest godina? To kod mene ide malo sporije, ali kako se kaže: ‘Polako, ali sigurno.’ Ja ne odustajem tako lako! Da, tijekom ovih šest godina posao mi je značajno porastao i zato sam odlučila zaploviti u poduzetničke vode. Sada već polagano mogu živjeti od umjetničkog rada, nisu to neki veliki novci, ali polako, ja sam uporna i vječni optimist – kaže nam za kraj.
