Tijekom prvih dana nastave djeci se pruža mogućnost biranja izvannastavnih ili izvanškolskih aktivnosti kojima će se baviti ostatak tekuće nastavne godine. Dakako, to nije obavezno, no struka preporučuje da se svako dijete bavi barem jednom dodatnom aktivnošću izvan školskih klupa.
Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti zamišljene su kao svojevrsni strukturirani prostor slobodnog vremena odnosno ‘produženo’ odgojno djelovanje koje nudi škola ili ustanove u blizini škole.
Izvannastavne aktivnosti odnose se na one koje se održavaju izvan vremena nastave, ali u zgradi škole, dok su izvanškolske one koje se održavaju, kako im i samo ime govori, izvan zgrade škole. Tu se, primjerice, ubrajaju razni lokalni sportski klubovi, škole plesa, škole stranih jezika izvan matične škole i slično.
U djetetovoj okolini trebao bi postojati širi raspon opcija koje može odabrati jer je upravo slobodno vrijeme iznimno važno za samoaktualizaciju djece. To je vrijeme u kojem djeca razvijaju svoj osobni potencijal i svoje vještine, vrijeme u kojem će shvatiti prema čemu osjećaju veću strast, a što ih može dovesti i do odabira karijere jednog dana.
Realno sagledavanje djetetovih sposobnosti i želja
Kako bi roditelji trebali postupati u biranju izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti svoje djece i koliko bi uopće trebali utjecati na djetetovu odluku, pojasnila nam je školska psihologinja Martina Kovačić.
Putem izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti dijete razvija i svoje socijalne vještine, organizacijske sposobnosti, upoznaje samo sebe te sklapa prijateljstva i prikuplja iskustva i uspomene
Prije svega, prilikom biranja izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti djeca se trebaju voditi svojim interesima i svojim sposobnostima. Iznimno je važno da dijete stekne što realniju sliku o tome što mu ide, u čemu je dobar, možda i najbolji, a u čemu nije i u čemu su drugi mnogo bolji od njega.
Naime, često zbog poklanjanja ocjena i pretjerane neutemeljene pohvale dijete ne zna realno procijeniti svoje sposobnosti, što se kasnije može pokazati lošim, posebice pri odlasku na fakultet, pojašnjava nam psihologinja Kovačić.
Što se pak tiče uloge roditelja u biranju aktivnosti, prema riječima psihologinje, trebali bi svojoj djeci dati glavnu riječ.
Roditelji im svakako mogu ukazati na mogućnosti u njihovoj okolini i prikupiti podatke o različitim opcijama. No dijete mora samo odabrati aktivnost koju želi sukladno svojim željama i sposobnostima, govori nam psihologinja Kovačić.
Kako dalje dodaje, nakon odabira određene aktivnosti roditelji moraju brinuti o tome da je dijete i zaista pohađa. Ako je potrebno, treba i inzistirati na tome jer se tako djeca uče odgovornosti i dosljednosti. Ujedno ih se podučava da je rad i trud jedini način za svladavanje prepreka.
Višestruke koristi aktivnosti
No što je s ostalim obavezama koje sa sobom nosi škola? Uklapaju li se navedene aktivnosti u vremenski okvir djeteta?
Djeca se trebaju voditi svojim interesima i svojim sposobnostima prilikom biranja aktivnosti. Roditelj bi trebao biti samo pomoć u prikupljanju informacija.
Prema riječima psihologinje Kovačić, praksa pokazuje da su upravo učenici s najviše izvanškolskih i izvannastavnih aktivnosti ujedno i ono koji ostvaruju i najbolji akademski uspjeh. Dakako, to ne znači kako dijete treba tjerati da se bavi brojnim aktivnostima ako ono to nikako ne želi, no barem jedna je svakako dobrodošla.
Nipošto nije poželjno da dijete ostane potpuno pasivno i neuključeno jer upravo putem izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti razvija i svoje socijalne vještine, organizacijske sposobnosti, upoznaje samo sebe te sklapa prijateljstva i prikuplja iskustva i uspomene, zaključuje Martina Kovačić.
Izvor: Zadovoljna.hr
