Sanja Sarić, certificirana instruktorica trbušnog plesa, u šibenskoj je knjižnici održala zanimljivo predavanje povodom obilježavanja Svjetskog dana plesa, 29. travnja.
Sanja je okupljenima prezentirala povijest trbušnog plesa, objasnila kako on u svojim osnovama nije zavodnički. U počecima žene su plesale u odvojenim prostorijama i nisu plesale za muškarce. Ples ima dugu povijest u Africi, Srednjem i Bliskom istoku, a Sarić je okupljenima prezentirala i razvoj plesnih stilova te razlike i sličnosti trbušnog plesa na zapadu i istoku.
U Turskoj se susrećemo s uličnim plesačima zvanim chengis koji su koristili zilis i veo, a plesovi su bili izvođeni većinom za žensku publiku. Egipatski naziv ta ulične plesače bio je ghawezi i oni su koristili mačeve i štapove.
Dvadesetih godina prošlog stoljeća otvoreni su brojni klubovi kao odgovor na potražnju stranih turista, pretežito muškaraca. Ples se izvodio na pozornici, koreografski, a nastupalo se u grupama.
Trbušni plese se na zapad proširio zbog zapadnjaka koji su posjećivali Bliski istoki i Sjevernu Afriku. U Chicagu 1893. godine popularnost ovog plesa desetostruko je narasla zahvaljujući plesačici prozvanoj Little Egypt. Navodno sirijskog podrijetla, Little Egypt pokrenula je valove kontroverzi. Njezin ples, baziran na pokretima zdjelice i torza, bio je oponašan od strane samozvanih trbušnih plesačica do takvih granica da je ona protestirala protiv izvrtanja ove njene umjetničke forme i prikazivanja iste na vulgaran način.
Trbušni ples vežemo i uz Matu Hari, koja iako se predstavljala kao Javanska plesačica, njezin mistični nastup povezan je upravo s trbušnim plesom.
Budući da je predavanje imalo i elemente radionice, Sarić je okupljenima prezentirala i nekoliko plesnih pokreta, a znajući da trbušni ples promovira ženstvenost i omogućava da ostanete u dobroj formi, vrijedi razmisliti o plesu kao novom hobiju, zar ne?
