Još od 1840. godine, prosječna duljina života u naprednim zemljama povećavala se za 2,5 godina po dekadi. Posljednjih 70 godina stope fertiliteta padaju rapidno, odnosno bilježe pad od 50 posto. Rađa se sve manje djece, a to bi moglo imati užasne posljedice na svjetsku ekonomiju, prava zaposlenika i ljudska prava.
Svijet se mora pripremiti za ono što čeka našu djecu kad i sami postanu bake i djedovi. Ako postanu. Već sada se rađa manje djece nego što umire starije populacije, a trend smanjenja rađanja vidljiv je u gotov svim zapadnim zemljama, piše Zadovoljna.hr.
Žene su 1950-ih rađale u prosjeku 4,7 djece, dok je danas ta brojka na 2,4, s trendom da do 2100. godine padne na 1,7. Tada ćemo ujedno vidjeti i najveću stopu staraca ikada.
Projekcije za 2100. godinu su sljedeće:
Broj djece mlađe od 5 godina bit će 401 milijuna
Broj odraslih starijih od 80 godina bit će 866 milijuna.
Tko će hraniti tu golemu brojku starije populacije?
One zemlje koje sad ne porade na demografskoj slici i ne naprave konkretne korake za održavanju stope fertiliteta iznad 2,1 (koliko je potrebno da se održi stabilnost), u budućnosti će zaista imati mnogo problema.
Glavni problem je što političari uglavnom ne gledaju toliko dugoročno jer kad problem nastane, i oni će sami biti prošlost. Stoga trebamo sami osvijestiti što se događa i pritiskati političare da se krenu aktivno baviti ovim problem kako ne bismo vlastitu djecu osudili na starost u kojoj će biti preteško živjeti.
Već su sada mnoge zemlje povećale dob za odlazak u mirovinu. Od nas se očekuje da radimo sa 67 godina, a od naše djece će se valjda očekivati da rade do 77.
‘S posla na groblje’, tako će nekako izgledati trend.
Cijeli članak pročitajte OVDJE.