: ‘Kod susjeda je trava uvijek zelenija’ izreka je koja bi se mogla primijeniti na današnji porast broja ljudi koji su otišli iz Hrvatske za stalno ili privremeno u potrazi za boljim radnim uvjetima. Tim povodom razgovarali smo sa šibenskim vaterpolistom Lukom Petričevićem koji igra u Švicarskoj.
U svijetu vaterpola si od malih nogu, igrao si za Šibenik, a trenutno si u Švicarskoj?
Od svoje dvanaeste godine treniram vaterpolo, već sam18 godina u tom sportu, od čega šest sezona u inozemstvu. Polako razmišljam o sportskoj mirovini, iako sam trenutno u najboljim vratarskim godinama. Mogao bih sigurno još pet godina igrati na ovoj razini, međutim potreban mi je novi izazov tako da planiram kroz godinu ili dvije ‘objesiti kapicu od klin’. Od ove sezone sam ponovno u Švicarskoj, igram za SC Horgen za koji sam igrao u periodu od 2010. do 2013., te imam mogućnost produljenja ugovora za iduću sezonu.
SC Horgen je uspješan klub?
Da, to je najtrofejniji klub u Švicarskoj sa 29 osvojenih prvenstava, prvi do njega su Lugano i Ženeva s 14 osvojenih prvenstava. Imamo mladu poletnu momčad, trenutno smo treći u prvenstvu, te se nadamo prolasku u finale gdje, ako se sve posloži dobro, imamo šanse iznenaditi Lugano NPS koji je ove godine, uz SC Kreuzlingen, glavni favorit za osvajanje prvenstva. Dosadašnje igre protiv Lugana i Kreuzlingena su pokazale da se s njima možemo ravnopravno nositi, tako da vjerujem da će prvenstvo biti neizvjesno do samog kraja.
RIJETKE PRILIKE ZA POSJET ŠIBENIKU
Veći dio godine si tamo, koliko često imaš prilike doći u Šibenik?
Sezona traje sedam mjeseci, od početka prvog mjeseca do kraja sedmog mjeseca, tako da, nažalost, nemam priliku često ići doma zbog klupskih obaveza, jednom do dva puta tokom sezone ako se otvori mogućnost sam kući. Naviknuo sam se na taj sportski ritam već prve godine u inozemstvu, dok sam igrao za grčki Ethnikos u sezoni 2008./09. kad skoro osam mjeseci nisam bio u Šibeniku. Vrijeme je relativan pojam kad si sportaš, pored svih obaveza i zbivanja ne primijetiš kako brzo prolazi, tako da teoretski i ne osjetim koliko dugo izbivam od kuće. Nostalgija se javi, naravno, Hrvatsku nosim u srcu i promoviram gdje god se nađem. Tako su pojedinci upravo na moju preporuku posjetili Lijepu našu na što sam iznimno ponosan, pogotovo jer su ostali oduševljeni Hrvatskom, te je rado posjećuju. Preporučujem je svima kao idealnu destinaciju.
Koliko se uvjeti u Švicarskoj mogu usporediti s onima u Hrvatskoj, konkretno kada govorimo o vaterpolu?
Sport općenito u Švicarskoj drugačije je shvaćen nego kod nas, u Hrvatskoj je to način života, dok je u Švicarskoj to način bijega od posla, rada, karijere oko kojih se više manje sve vrti. Svaka priča ili tema u društvu počinje i završava s poslom. Samo nogomet, hokej i skijaški sportovi su po svojem profesionalizmu bliski našem sportu. Većina sportaša u Švicarskoj, uz sport, radi dio dana ili tjedna. Svi ostali sportovi su na poluamaterskom nivou, igra se uz posao. Sport je u Švicarskoj sporedna stvar koju prakticiraju kako bi se opustili od tekućih obaveza, posla koji im je glavni izvor prihoda, dok to nije slučaj kod nas, što zbog ekonomske situacije, što zbog našeg mentaliteta. S obzirom da je Hrvatska u recesiji, to se odrazilo na sportska primanja koja su znatno manja nego u inozemstvu. Većina sportaša, pa tako i ja, zbog kratkoće sportske karijere koja traje 12 do 15 godina, svoj kruh i sigurnost za budućnost traže izvan Hrvatske.
ŠIBENSKA ŠKOLA VATERPOLA
Osim tebe, u Švicarskoj su još neka domaća imena?
U Švicarskoj ligi ove godine igraju za SC Aegeri Luka Sučić i Edi Seferović iz Šibenika, što mi je drago jer se angažiranjem naših domaćih igrača daje priznanje šibenskoj školi vaterpola iz koje se posljednjih godina dosta igrača odvažilo igrati u inozemstvu.
Pored nas troje iz Šibenik, hrvatsku koloniju vaterpolista čini i Paskojević Toni koji je do prošle sezone branio boje VK Juga, a od ove sezone brani one SP Bissone. S obzirom na našu hrvatsku vaterpolo školu, često nas pitaju treneri za hrvatske igrače kako bi od sljedeće sezone igrali za neki od njihovih klubova.
Pjesma jednog poznatog izvođača kaže ‘Moje je život Švicarska, skoro pa savršen. Imam sve što poželim , samo jedno ne’ . Što tebi najviše nedostaje u inozemstvu?
Najviše mi nedostaje naš ležerni mentalitet, da mi je sve na udaljenosti od petnaest minuta. U Švicarskoj se sve planira unaprijed, te se zbog prometa, načina života taj osjećaj gubi. Neke stvari jednostavno se ne mogu kupiti novcem!
