Šibenčanka Valentina Beg, apsolventica je prava koja njeguje nomadski stil, autorica je bloga Vebeway na kojem djeli svoja iskustva s putovanja, ali prije svega neizlječivi Šibenčanin.
– Veliki sam zaljubljenik u putovanja, prirodu i aktivan život, a također sam i vječno žedna znanja i spoznaja. Pisanje je prvenstveno moj način izražavanja, a preko bloga postaje i način komuniciranja sa svijetom. Tako da bih kao glavni povod vođenju bloga istaknula strast za pisanjem. Budući da u mom poimanju stvari blog ipak nije privatni dnevnik, opredijelila sam se za jednu nišu koja me najviše inspirira. A to su upravo putovanja zbog svih iskustava koja donose, informacija koje vidim, čujem, naučim, te različitih kultura i životnih priča koje upoznam. Sa svakog putovanja se vratim za nekoliko spoznaja bogatija pa misli jednostavno polete, oblikuju se i potom slete na papir. Tako da je pokretačka snaga mog đira (vebeway je zapravo my way) komunikacija; sinergija pisanja i putovanja – šta je svako pojedinačno i oboje zajedno, vid komunikacije –otkriva nam Valentina kako je počela priča s blogom.
Najprirodniji način izražavanja za nju su riječi, ali zna koliko je ilistracija bitan dio knjige tako da ne zapostavlja fotografiju kao vid komunikacije, ali i način čuvanja uspomena.
Sofijin izbor
Za svaku destinaciju koju je posjetila vežu je lijepe uspomene, a izbor zemlje koja ju je posebno oduševila za nju je Sofijin izbor, kaže nam.
– Posjećivanje različitih država, različitih prilika otkriva lepezu povijesnih, političkih, kulturnih i životnih pitanja. I to svaka destinacija na svoj način, zbog čega je jako teško istaknuti jednu ili nekolicinu među njima. Od malih nogu sam avanturističkog duha i jasnih prioriteta tako da sam uvik negdi išla. Šta s roditeljima, šta s taekwondo-om, šta sa školom. Već tada sam proputovala Hrvatsku i bliže europske zemlje, a posebno se sjećam posjeta Woolacombe plaži u Engleskoj, kada sam prvi put poželjela surfati na valovima oceana. Jako su me se dojmili i Pompeji gdje možeš dotaknuti prošlost grada okamanjenog podno Vezuva dok hodaš njegovom budućnošću, koja je zapravo tvoja sadašnjost. Kasnije na fakultetu se moja blaga naklonost putima razvijala u ambiciju, a ja sam počela naginjati međunarodnom pravu i odnosima. Onda sam i akademski posjetila Austriju, Francusku i Nizozemsku. Europski gradovi me oduševljavaju svojim sličnim kulturološkim korijenima, pa čak i sličnim razvojem, a opet toliko različitim sadašnjim stanjem. Od svih njih najposebniji mi je veličanstveni Istanbul, grad u koji ću se bez sumnje višekratno vraćati! Predivan, ogroman, kaotičan, i karizmatičan, kao mali svemir nastao iz sudara Istoka i Zapada. Ali, po svemu sudeći, najviše me fasciniraju odlasci u divljinu.
Zato mogu istaknuti Island, Azore i Kanare kao najjače podražaje koja su moja osjetila primila. Doticaj sa čistom prirodom i svijest o veličanstvu Zemlje je nešto šta me istinski privlači. Primjerice Lanzarote, otok Kanarskog otočja, možda je najposebnije mjesto koje sam ikad vidila. Kako su otok zadesile snažne erupcije vulkana koje su prekrile cili otok lavom u periodu između 1730. – 1736. godine, šta je relativno nedavno kada govorimo o Zemlji, tamo se točno vidi pucanje tla dok se lava hladila. Osim toga, otok je pustinjska oaza sporta (surfanje, trčanje, biciklizam, …) na ugodnih 15 – 20 Celzija. Tamo sam uhvatila savršeni val tako da bih mogla Lanzarote istaknuti kao prvu među jednakima na mom popisu posjećenih lokacija – otkrila nam je koja ju je lokacija ‘kupila’ na prvu.
Putovanja više nisu luksuz
Jedna od najvećih zabluda kada danas pričamo o putovanjima je financijska nemogućnost, a često je i izgovor, smatra ona.
– Naravno, ni u kom slučaju ne govorim o situacijama kada postoji stvarna nemogućnost. No, u nekim prosječnim okvirima putovanje danas nije ništa veći luksuz nego što je pušenje. Hoću reći da je sve stvar prioriteta. Mnogo puta sam preskočila shopping, čak i na sezonskim sniženjima, a često i izlazak jer sam štedila za putovanje. Ali i bez velikih odricanja, tajna je u racionaliziranju troškova na svakodnevnoj bazi, šta se često i ne osjeti, a napravi znatnu razliku – otkriva nam koliko su putovanja danas dostupna.
Uz niskobudžetne letove i unaprijeđenja drugih oblika prijevoza, hostele ili couchsurfing za one malo hrabrije, i dobro istraživanje destinacije, putovanja su zaista dostupna. Primjerice, ako postoji javni prijevoz od aerodroma do grada, nema potrebe za taksijima ili shuttle busevima. Također, nema potrebe ni da se svaki obrok jede vani, a još manje da to bude samo na glavnom trgu, smatra ona.
– Nema potrebe ni za kupovanjem baš svih suvenira koji se nude. Dapače, najbolji suveniri upravo su oni koji se ne i mogu kupiti. I još je mnoštvo takvih primjera, već dulje vrime planiram napisati i neki priručnik o tome pa kad uhvatim vrimena. Ukratko, putovanje je dostupno i jednostavno, nikad u povijesti nije bilo tako. Pitanje je samo koliko se osobi zaista putuje i koliko je spremna iskoračiti iz komfor zone da bi to i ostvarila. Tako je, uostalom, sa svime u životu. Nije li?– pita se Velentina otkrivajući male tajne velikih znalaca putovanja.
Pravnica ili putnica?
Valentina je apsolventica na Pravnom fakultetu u Zagrebu koji od studenata traži mnogo, ali i s razlogom ga prati glas jednog od najboljih. Uklađivanje obaveza na fakultetu i putovanja nije lako, ali ništa nije nemoguće.
– Dakako, između dviju vatri uvijek se treba naći kompromis ako se nijedna ne želi ugasiti, pa tako i ja radim ustupke između svoje dvije strasti – prava i putovanja. Srećom, pravo u Zagrebu se ionako studira sto godina pa me nitko ne zamara pitanjima( smije se). Moram naglasiti i da današnje studiranje daje mogućnosti internacionalnih iskustava, a tu šansu sam ne jednom iskoristila i ja. Štoviše, upravo projekt na Međunarodnom kaznenom sudu u Den Haagu mi je smjestio taj grad vrlo blizu sride srca. Ovim putem bih preporučila svima kojima je to na dispoziciji, da razmotre i odaberu neku od svih vrsti međunarodnih razmjena, studijskih posjeta, projekata i inog. Osim akademskih dobrobiti, ostvarite i jeftino, ako ne i besplatno, putovanje – savjetuje buduća pravnica.
O budućnosti je varljivo razmišljati jer su planovi jako varijabilni i ovise o okolnostima u trenutku realizacije, njezin je odgovor na pitanje vidi li se u budućnosti kao pravnica ili putnica.
– Trenutno sam apsolventska godina Pravnog fakulteta u Zagrebu, polako dolazi vrime da ga stvarno i završim, tako da aktivno razmišljam o daljnjim koracima. Smjer koji sve više ulazi u obzir jest u skladu s rastućim trendom digitalizacije, šta je i pravno jako zanimljivo pitanje. U svakom slučaju, da se pozovem na Arsena, Šibenčani su ionako uvik u pravu. Isto tako svi znamo da su žene te koje su uvik u pravu. E koliko su onda tek Šibenčanke u pravu! Tako da ćemo viditi šta sutrašnjica nosi, ali virujem da će biti digitalno, međunarodno i zanimljivo, a potrudit ću se i da bude korisno. Naime, šta sam starija, to sam sigurnija da se ne isplati spuštati jedra ideala radi konvencionalnih sidrišta. Dakako, i tu je balans presudan.
Dalmatinac je sanjar i ptica lutalica
Obišla je ona mnoge zemlje, boravila u svjetskim prijestolnicama, ali ljubav prema Šibeniku je ipak najveća.
– Ja sam neizlječivi Šibenčanin, kako je Mišo reka: ‘Dalmatinac je sanjar i ptica lutalica, ali on se uvik domu vraća’. Moj karakter je šibenski karakter; tvrdoglav, nesputan i vjeran. To najbliži jako dobro znaju i naučili su nositi se s tim –smije se.
Često je nazivaju i ambasadoricom Šibenika, a svim posjetiteljima bi osim obilaska stare jezgre i svih njenih skala, uživanje u pogledu na Katedralu s one platformice iznad Vijećnice, kave i kolače na jednom od naših trgića, možda čak morskog pasa za ručak u Docu, preporučila sve četiri tvrđave i obližnje otoke.
Ipak, jedno mjesto joj je posebno u srcu.
– Skoro sam sto posto uvjerena da bih preporučila Jadriju u svakom slučaju. Meni je omiljena, ali je i sastavni dio grada. Jadriji volim tepati da je cvat ruže vjetrova s najslađim slanim morem, najkraćim satima i vječnim trenucima, a uz nju sam posebno vezana zbog djetinjstva, odrastanja, kabina, krafni i windsurfinga. Neću pretjerati kada kažem da je Jadrija nešto kao čuvar duše Šibenika i to je razlog zašto bih je uvrstila i na raspored kraćeg posjeta gradu – otkriva nam što je toliko posebno u Jadriji.
Iza Valentine je gostovanje na Festivalu putnika koje se krajem svibnja održalo u Šibeniku, a ona se našla u društvu onih koji iza sebe imaju puno više kilometara od nje. Predavanje je prošlo odlično, a Festival putnika je je jedno novo iskustvo za nju.
– Iako sam imala javnih nastupa i ranije, to je uglavnom bilo u nekim ozbiljnijim svojstvima, tako da je Festival putnika bio jedno svježe iskustvo za mene. Šta se tiče ostalih sudionika i njihovih kilometara, to mi je samo dalo ideje za nove destinacije i otvorilo apetit za putešestvijama. O samom nastupu nisam razmišljala u smislu odmjeravanja kilometraže jer smatram da se putopisac ne mjeri prijeđenim, već proživljenim kilometrima. Naime, putovanja znaju biti vrlo inspirativna, čak i ako je destinacija rodni grad. To je, u grubo, moje viđenje putničke kulture. Ali osim toga, ekipa iz organizacije, atmosfera u publici, ostali panelisti… sve je bilo jako opušteno i pozitivno tako da nije bilo mjesta bilo kakvoj nelagodi ili tremi – otkriva.
U svijetu su blogovi postali normalan izvor zarade, a kako nam Valentina kaže, gdje je internet, tu su i mogućnosti.
– Tako je i u Hrvatskoj. Iz osobnog iskustva mogu reći da suradnje preko bloga omogućavaju spajanje ugodnog s korisnim, razmjenu informacija s ljudima istih ili sličnih interesa, širenje horizonata i dobru zabavu. Ipak, ja sam svoj blog više zamislila kao svojevrstan perpetuum mobile koji će sam sebe financirati, a ideju uspijevam i koliko toliko realizirati pa nisam ulazila dublje u karijerno bloganje. Međutim, meni je blog otvorio vrata nekih drugih projekata, tako da već neko vrijeme kao slobodni strijelac radim kreiranje sadržaja za web na domaćem i stranim tržištima, uz vođenje profila na društvenim mrežama – otkriva nam za kraj.
