Lucija i Mate Pulić, bračni par iz Šibenika, već neko vrijeme svoje domaće proizvode, voće i povrće, dostavljaju žiteljima Šibensko-kninske županije na kućni prag. Iako ih je na ovaj potez natjerala ‘borba za preživljavanje’, iz OPG Pulić ističu kako se dostava hrane na kućnu adresu pokazala punim pogotkom. Sa svog imanja na samom rubu Šibensko-kninske županije, u skradinskom zaleđu, obitelj Pulić uzgaja trešnje, šljive, masline, smokve, dinje, čentrune, pomidore, paprike i još koješta. Bave se integriranom proizvodnjom, ali teže razvoju ekološke proizvodnje, a u razgovoru za Šibenski portal ispričali su nam kako je sve krenulo.
ZALJUBILI SE U POLJOPRIVREDU
-Sve je započelo s idejom, a ponajprije smo se trebali odlučiti na preseljenje iz Šibenika u Žažvić. 2001. godine smo posadili svoje prve dinje i od tada se zaljubili u poljoprivredu. Imali smo i veliko stado ovaca, ali poljoprivreda nas je više vukla – navodi nam Lucija Pulić. Njezin suprug, kao razvojačeni nezaposleni branitelj, dobio je zemljište i državni poticaj te je tako ‘stalo na noge’ njihovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.
-Na imanju najviše površine zauzimaju voćnjaci i to 550 stabala trišnje, 430 stabala šljive i masline i smokve po 50-ak…Od ljetnih kultura proizvodimo dinje,čentrune,pomidore,paprike, a ove godine smo malo proširili asortiman pa smo imali dosta mrkve,cikle,ljute paprike,raznih vrsta fažola…Sijemo i kukuruz za svježu potrošnju i pšenicu,staro domaće sjeme,bez GMO – dodaje Lucija. Da je riječ o odličnim proizvodima svjedoči i njihova FB stranica na kojoj kupci svakodnevno ostavljaju pohvale i preporuke, a u samo nekoliko mjeseci ‘lajkalo’ ih je više od 600 korisnika ove društvene mreže.
LAVOVSKA BORBA ZA PREŽIVLJAVANJE
Na ideju o dostavi svojih proizvoda na kućnu adresu kupaca, priča nam Lucija, natjerala ih je ‘lavovska borba za preživljavanje’.
-Nakon prošlogodišnje najlošije sezone od 2001.godine,nemogućnosti prodaje gdje smo naišli na mnogo zatvorenih vrata jer nemamo povrće iz plasteničkog uzgoja,preostalo nam je da zapravo idemo od vrata do vrata i prodajemo svoju robu. Nakon pokušaja na šibenskoj pijaci,gdje je teško doći do mušterije priko noći,a i zbog preprodavača koji povrće dobivaju ispod cijene ili na crnom tržištu,ovo je bilo jedino ispravno. Objavila sam na facebook stranici da vršim dostavu,onako čisto iz znatiželje, i malo po malo od 7-8 kupaca došlo je na 25-30. Ne kupuju oni svaki dan,ni svaki tjedan, ali mi smo prezadovoljni, a i kupci koji dobiju friško ubrano povrće, mrkvu koja miriši na zemlju,salatu koja ima okus – govori nam naša sugovornica.
Međutim, kao i mnogi drugi hrvatski poljoprivrednici i obitelj Pulić ima probleme s kojima se svakodnevno suočava.
-Velike probleme u proizvodnji nam zadaju visoke cijene repromaterijala; sjeme,zaštita,malč folija,navodnjavanje,gorivo…Sve to podiže cijenu proizvoda,a na kraju kad se dobro namučite i počnete brati,e onda tek počinju pravi problemi, a prvenstveno to je otkup zbog nekontroliranog uvoza i nereda na tržištu. Nekoliko smo puta čak željeli i odustati te se vratiti u Šibenik, u podstanarski stan, ali što onda? Opet na sami početak. Problemi su ogromni i oni koji ovo čitaju, a nikad nisu svojim prstima dotakli zemlju,reći će da smo ludi, glupi ili neinteligentni kad ne možemo zbrojiti 2 i 2. Postoji nešto više od matematike,a to je ljubav prema ovom, razumit će samo oni koji su zemljom šporkali ruke,makar i posadili cviće u pitar na balkonu. Ljubav koja se pretvara u ovisnost i ne možeš stat – iskrena je Lucija. Ipak, uz podršku prijatelja, obitelji i četvero djece, obitelj Pulić još uvijek odolijeva negativnom trendu prodaje zemlje i bijega iz Hrvatske.
Ljudi su željni domaće spize,domaćeg krumpira,jabuke,kapule…Kad bi državne ustanove, ali i općinske i županijske imale malo više sluha,odnosno,uopće sluha,ne bi hrvatska sela bila na granici izumiranja – zaključuje Lucija.
