Prije nekoliko godina napravio sam nešto nezamislivo – otkazao sam pretplatu na sva sindikalna i edukacijska izdanja.
Uvijek kažem svojim učenicima: „Okružite se pozitivnim ljudima, odaberite pozitivne uzore“. Ipak, bio sam prijavljen na organizacije i izdavačke kuće koje bi mi svaki mjesec slale časopise i e-mailove pune negativnosti. Sve je bilo negativno: „Stopa suicida među nastavnicima raste“, „Štrajk!“, „Neučinkovitost kurikuluma“ itd. Nisam mogao to više podnijeti, a otkako sam otkazao pretplatu na sva ta izdanja, osjećam se oslobođeno i nikada nisam bio sretniji.
U svom pozitivnom pogledu na svijet počeo sam izbjegavati kolege koji su negativni. Kada vidim da njihov pesimizam prelazi na mene, pozdravim ih s najvećim osmijehom koji mogu navući na lice i zatim brzo pobjegnem jer ne želim biti uvučen u iste žalopojke koje su ti isti ljudi izgovarali i prije godinu dana, a još nisu ništa poduzeli u vezi s tim. Uvijek izbjegavam takve situacije kako ne bih morao slušati one koji na posao dolaze puni negativnosti i neprestano govore da ne žele biti ovdje te da stvari nisu kakve su bile nekad.
Previše ovisim o Facebooku da bih ga se potpuno odrekao, ali otkrio sam opciju „unfollow“. To znači da ne moram nikog uvrijediti prekidom prijateljstva na Facebooku, ali ne moram ni čitati neprestano žaljenje o tome kako je netko očajan zato što mora u ponedjeljak doći na posao.
I dalje čitam vijesti iz svijeta edukacije online, ali si više ne dopuštam da budem uvučen u negativnosti. Svaki put kad pročitam nešto o tome koliko je situacija u prosvjeti loša, podsjetim se na nešto dobro što se dogodilo taj dan: na učenika koji je shvatio nešto što prije razumio, ili možda na učenika koji me nasmijao.
Kada ljudi govore o lošem stanju u ekonomiji, kažu da – želimo li da se stanje popravi –ljudi moraju čuti pozitivne vijesti i imati povjerenja u njih. Na neki način isto vrijedi i za izazove nastavničke profesije: želimo li prebroditi probleme poput lošeg morala te raspravljati o izazovima s kojima je ova profesija suočena, također moramo pričati i o tome zašto je poučavanje divno i slaviti sve stvari koje naš posao čine ugodnim.
Ali, zasad negativnosti unutar profesije svakodnevno rastu, a to ne pomaže ni učenicima ni učiteljima. Mi smo (uz političare i druge) toliko dugo širili negativnu sliku o svojoj profesiji da se bojim kako je javnost izgubila vjeru u nas. Na primjer, kada liječnici štrajkaju, ljudi ih obično uvelike podržavaju. Ali, kada učitelji štrajkaju, sve što čitam su komentari roditelja o tome koliko smo sebični. U toj negativnoj spirali izgubili smo poštovanje javnosti i moramo ga opet steći.
Želimo li zaista riješiti problem lošeg morala zbog kojeg sve više nastavnika odlazi iz profesije, tada moramo zauzeti stav i reći: “Ovo je najbolji posao na svijetu!“ Da, poučavanje je teško. Da, radno vrijeme je grozno. Da, pod nevjerojatnim smo pritiskom. Ali, nemojte misliti da je u drugim profesijama nešto drugačije. Je li teže biti nastavnik nego liječnik ili socijalni radnik ili čistač?
Postoje problemi u školama – problemi o kojima treba raspravljati. Radno vrijeme. Previše papirologije. Količina podataka koje moramo unijeti i analizirati je ponekad nevjerojatna. Ali, moramo odmjereno razgovarati o tim problemima. Problem s kojim smo trenutačno suočeni je to što vrlo rijetko možemo čuti da netko predlaže neku alternativu ili rješenje.
Moj brat vodi vlastiti posao i njegov moto je: „Nemojte mi dolaziti s problemima, dođite mi s rješenjima“. Učitelji moraju usvojiti takav stav.
Ako niste sretni s vladinom politikom, napišite pismo ministru. Ako vam se ne sviđa način na koji vaša škola funkcionira, razgovarajte sa školskim osobljem i pokušajte naći način da promijenite stvari. Ako zaista ne volite svoj posao, dajte otkaz! Ali, molim vas, nemojte nas sve povući sa sobom.
Neki dan me jedan od mojih učenika upitao: „Nije li vam dosadno raditi ovo svake godine?“ Da budem iskren – nije. Uživam u svakoj godini zato što je svaka drugačija.
Nisam nepopravljivi romantičar ili budala koja se samozavarava. Ja sam realist i pragmatist. Promjena u poučavanju mora doći iznutra: mi moramo početi iz petnih žila vikati o tome koliko je ova profesija divna!
IZVOR: The Guardian/Školski portal
