Kninjanka Kristina Džepina majka je jednomjesečne djevojčice. Već prije rođenja kćerke odlučila je da je želi dojiti i nadala se da pritom neće nailaziti na probleme društvene naravi. Međutim, prevarila se, piše miss7
Prije samo mjesec dana rodila sam svoju princezu, prvo dijete. Puno toga ne znam, u svemu sam nova. I ne zavaravam se, ne očekujem ravne ceste bez prepreka. Očekivala sam razne izazove, očekivala sam puno više problema. Svoju djevojčicu odlučila sam dojiti. Čitala sam, mnogo istraživala, raspitala se kod doktora i žena koje su već majke. Svi su mi preporučili da pokušam, da je zdravo za bebu i za mene. Bilo me je strah da ćemo se izmučiti i ja i beba, ali dobro nam je krenulo. Ono, baš da čovjek kucne o drvo. Za ovu priču je jako bitno da je ponekad dojim u javnosti.
Dijete bude gladno, što se može?! Uostalom, ne pada mi se na pamet skrivati dok činim nešto dobro i korisno za svoju kćer. Međutim, jednog dana dogodio se problem koji mi nikad nije bio ni kraj pameti. Odlučila sam otići u šetnju s prijateljicom, također majkom novorođenčeta. Nakon poduže šetnje s djecom, prijateljičina beba počela je plakati. Normalna stvar, dijete je bilo gladno. Prijateljica, također dojilja, sjela je i počela dojiti. Poštovala je primarnu potrebu svoje bebe.
Ljudi su prolazili pored nas. Neki su samo prošli, ali jedna žena je dobacila mojoj prijateljici da se srami i pokrije. Iščuđavala se kako možemo tek tako izvući dojku uz put. Kao da radimo nešto loše. Istina, istina, riječi nisu bile upućene direktno meni, ali bile su upućene u mom smjeru, u smjeru moje prijateljice, zbog nečeg što i ja često činim. Indirektno, dobrano se odnosilo i na mene. Meni, još uvijek mladoj mami, jako je tužno da moram osjećati nekakav strah od prozivanja. Dok je ona dojila, samoj mi se učinilo da sam u ovom kratkom vremenu naletjela na mnoge poglede pune osuđivanja. Osjećala sam se kao da kršimo zakone, a ne pokušavamo nahraniti dijete, ispričala je za Miss7 gdje možete pročitati cijeli članak
Foto: facebook
