Sad kada je sigurno da je na odlasku možemo joj malo govoriti iza leđa. Bura, koja svojom snagom često Hrvatskoj zadaje velike probleme, također izaziva divljenje kod ljudi, pogotovo u Dalmaciji i Primorju, gdje su joj u literaturi i pučkoj predaji posvećeni mnogi stihovi.
Snazi bure i fascinaciji njome i njezinim bjesovima posvećeni su mnogi stihovi, a najpoznatiji su oni Tina Ujevića koji je zove ‘vilom Mosora i Biokova’.
Legendu o buri u obliku mlade ohole djevojke ispričao je Petar Zoranić u romanu ‘Planine’ davne 1536. godine. Na početku putovanja piscu se ukazuje vila Milost, koja mu je na putu bila pratilja. Dok su šetali, puhne jak vjetar i skoro obori pisca, ali mu vila pomogne. Šetajući dalje ispripovijeda mu priču o buri – tko je, od kuda dolazi i zašto se tako zove.
Rekla mu je da je bura lijepa, pametna i urešena, plemenita roda, ali isto tako ohola, drska i umišljena. Uvijek je morala biti iznad svih i sve je prosce redom odbijala. Svoju je ljepotu previše hvalila i dičila se njome i jednom je prilikom izjavila da je ljepša i od samih besmrtnih vila.
Zbog takve oholosti, Bog ju je ošinuo gromom i bacio u pakao. Kad god neka žena zgriješi istim grijehom, ohološću, ona gorko uzdahne sjećajući se svojeg nekada sretnog života. Od tih uzdaha nastaje snažan i hladan vjetar, bura. Vila Milost Zoraniću je još ispričala koliko je zla bura napravila u njezinim krajevima.
Prema drugoj legendi, bura je djevojka koja se muči i ranjava po krovovima i drveću kad netko opsuje vjetar. Za osvetu, može onome tko je opsovao vjetar zapaliti kuću iskrom iz dimnjaka. Zbog toga se buru nikad nije smjelo opsovati.
