Marko Pinjuh samouki je ilustrator rođen u Slavonskom Brodu, no u Vodicama ljetuje od malena, zahvaljujući baki i djedu koji su upravo tu kupili kuću prije tridesetak godina i odlučili uživati u mirovini.
– Kako smo se prije 15 godina odselili iz Slavonskog Broda u Zagreb, za Vodice još jedino mogu reći da se osjećam kao kod kuće. I to zbilja puno znači. Ra(t)nih 90-ih sam tamo išao jedno polugodište u školu. S vremenom sam izgubio kontakt s prijateljima iz razreda, ali zanimljivo mi je vidjeti sva ta poznata lica u kakve ljude su izrasli – počinje Pinjuh.
Prve radove ovaj je talentirani umjetnik objavljivao u mnogima dragom časopisu ‘Radost’, a potom počinje suradnju s listovima ‘Smib’ i ‘Modra lasta’. Upravo tako se počeo specijalizirati za ilustraciju dječje književnosti.
– Odluku da bi htio postati ilustrator sam donio na drugoj godini studija Upravnog prava.
Slobodno vrijeme sam provodio crtajući na svom prvom grafičkom tabletu dok nisam nacrtao jedan rad i rekao sam sebi: ‘pa ja bih ovo mogao raditi cijeli svoj život!’. Tada uopće nisam bio svjestan ilustracije kao profesije i gdje bi se sve mogla primijeniti, samo sam znao da bih volio crtati sanjive scene i izražavati se bojama. Budući da mi je otac karikaturist, uputio me na Felixa, Srećka Puntarića. Poslušao sam sve njegove savjete i po njegovoj preporuci sam si napravio mapu najboljih radova i otišao na sajam knjiga Interliber. Ondje sam kao potpuni outsider naivno prilazio izdavačima i predstavljao im svoje radove. Neki su imali dobronamjerne savjete, neki su me samo odbili. No, najveće iznenađenje mi je bilo da sam ostavio mapu radova hostesama na štandu Školske knjiga, da bi mi se nakon par mjeseci javili iz uredništva Smiba i Modre laste. I tako su krenuli prvi profesionalni angažmani – objašnjava.
Upravo kada ga je Školska knjiga kontaktirala za prve suradnje ilustrirao je časopis ‘Radost’ na mjesečnoj bazi, a ‘Smib’ nešto rjeđe.
– To mi je bilo baš nevjerovatno. Da me netko kao klinca pitao šta ćeš raditi kad odrasteš, ne bi mi nikad palo napamet crtanje za ‘Smib’ i ‘Radost’. Nakon par brojeva Smiba, pretpostavljam da je moja mapa obišla nekolicinu uredništava u Školskoj knjizi, jer su mi se počeli javljati iz drugih odjeljenja. Tako sam 2010. radio ilustracije za kratke animirane filmove za predškolsku dob na temu život pračovjeka, zatim 2011. udžbenike iz matematike za prvi i drugi razred osnovne škole, radne listove za predškolsku dob, naslovnice za udžbenike iz hrvatskog jezika… Zadnje što sam radio za Školsku knjigu su bili udžbenici iz engleskog jezika za prvi i drugi razred osnovne škole koji su trenutno na tržištu. To mi je bilo ogromno zadovoljstvo raditi, jer ja se još uvijek sjećam svojih prvih par lekcija iz Engleskog, i činjenica da će novi klinci učiti strani jezik kroz moje likove me jednostavno oduševljava – kaže nam Marko.
Baš ovih dana izlazi, a trenutno je dostupna u pretprodaji, slikovnica na kojoj je radio preko ljeta ove godine. ‘Dječak koji je poplavio svijet’, dirljiva priča Snježane Babić Višnjić, u izdanju izdavačke kuće Evenio iz Varaždina.
– Tvrdi uvez, 32 stranice – s nestrpljenjem očekujem svoj primjerak! Malo stvari se može mjeriti sa mirisom nove knjige, i prvim listanjem, a još kad su unutra tvoji radovi i ti ih prvi puta vidiš u koricama! Zbilja nešto posebno. Osim toga tokom godina sam ilustrirao razne letke, edukativne tehničke knjige, najave za događaje, animirao spotove i izrađivao printeve i čestitke sa autorskim radovima.
Svoje ilustracije crta digitalno, a počeci su bili na stolnom računalu.
– Zadnjih godina mi je užitak crtati na iPad-u. Na kojem sam uglavnom crtao za sebe, a u zadnje vrijeme na njemu odradim barem skiciranje za poslovne angažmane ako ne i čitavi proces. Nakon skiciranja važno mi je pronaći odgovarajuću paletu boja koja će podržati priču. Zatim dizajnirati likove s kojima sam zaodovoljan ja, a opet s druge strane da ispunjava zahtijeve i zadovoljava ukus klijenta. Sve ostalo su sati i sati posla odnosno igre – kaže.
Markova djevojka je također kreativka koja stoji iza brenda ‘Candybalism’, a ovaj dvojac se definitivno odlično nadopunjuje.
– Mogu reći da mi definitivno pomaže, kad god imam dvojbu i treba mi pogled iz druge perspektive mogu se osloniti na njen ukus. Evo sad smo radili na mojoj web stranici i mogu reći da stranica ne bi bila gotova još mjesecima bez njene pomoći – smije se.
Ipak, prije nego li je počeo zarađivati od ilustracije, nadao se da će živjeti od – glazbe, točnije bas gitare. Sada mu je glazba odličan hobi.
– Dosta sam istraživao tradicionala glazbala, što hrvatska, što iz ostatka svijeta. Tako da kod kuće imam kolekciju egzotičnih instrumenata, od afričke kalimbe i djembe do armenijskog klarineta i flauta od bambusa iz Indije, pa do diplica od trske sa Krke. Osim bass gitare u St!llnessu, sviram gitaru, synthesizer i perkusije u dub bandu Bamwise. No s obzirom na okolnosti ove 2020. glazbeni angažmani su se sveli na minimum – zaključuje Marko.
