Trznuti čašicu ili dvije rakije prije jela čest je običaj kod kuće ili u restoranu, ali ta navika ne otvara apetit niti poboljšava okus hrane. Naprotiv, može je samo pokvariti, baš kao i probavu, što će vam signalizirati stiskanje želuca, kojeg na taj način šokiramo. No popijete li kakav gorkasti liker u malim gutljajima, nećete zatvoriti okusne pupoljke, nego ih pripremiti, baš kao i potaknuti želučane sokove.
Stoga umjesto jedne ljute na “eks”, prema bontonu stola, mogu se popiti biljna, gorkasta pića s blažim alkoholima. Nikako nemojte odabrati slatko u čašici jer biste mogli dobiti žgaravicu, pa takva pića sačuvajte za kraj, odnosno desert, piše Punkufer.
Prema legendi, ritualno ispijanje gorkastih pića prije jela kako bi se potaknula probava seže još u drevnu Grčku, kada je otac medicine, Hipokrat upravo preporučivao ritualno ispijanje aromatiziranoga gorkog vina prije obroka. Povijest bilježi takvu kulturu i kod drugih drevnih civilizacija koje su koristile gorka, lagana alkoholna pića u istu svrhu: od Asiraca do Egipćana i Tatara.
Aperitiv je postao popularan tek krajem 18. stoljeća, a osobito je zaživio u Italiji. Pićima poput vermuta, martinija i camparija s vremenom je rasla popularnost, a uskoro su nastali i popularni spritz, negroni i bellini.
Digestivi se piju pri kraju jela kako bi se potaknula cirkulacija i poboljšala probava. I dok će vam Francuzi preporučiti kakav konjak, dobar brendi ili Chartreuse (kartuzijanski biljni liker), Talijani se zalažu za rakiju od grožđa, gorki amaro, Fernet-Branco (gorki liker koji broji više od 40 biljaka i začina, kao što su mirisna smola, rabarbara, kamilica, kardamom, aloe, šafran, gospina trava i druge).
Nijemci na kraju jela nazdravljaju likerima kao što su Kräuterlikör i Underberg, a u Španjolskoj i Portugalu dominiraju ojačana vina. Za koji god se napitak odlučili, budite nježni prema svojem zdravlju.
