Mnogo je već priča Hrvata koji su, pritisnuti nezaposlenošću, malim plaćama i(li) željom za boljim životom odselili u Irsku koja je tako postala ‘obećanom zemljom’.
Jednu od njih ispričala je za portal CroExpress Riječanka Marina Rogić, frizerka koja je u ožujku ove godine dobila otkaz i potom ‘pukla,’ da bi već u rujnu s mužem živjela sasvim novi život u Dublinu.
‘Zagreb nas nikada nije privlačio’
‘Samo sam rekla dečku, sadašnjem mužu, ‘ajmo u Irsku, ‘ajmo u Dublin. Nitko nam nije baš vjerovao da stvarno u devetom mjesecu planiramo otići. Skupljali smo novac, dragi je prodao auto. Kupili smo karte i evo nas’, kazala je za CroExpress.
U zagreb, primjerice, nisu ni pokušavali otići. Odluka je odmah pala na Zeleni otok.
‘Realno, ne znamo ni sami zašto Irska. Imamo par poznanika koji su ovdje i koji su nam rekli da probamo jer ćemo uz trud i volju sigurno nešto ostvariti. Zagreb nas nikada nije privlačio, a i s plaćom u Zagrebu ne bismo mogli ostvariti neke ciljeve koje imamo’, priča Marina koja je za desetak dana u Dublinu pronašla posao u struci i smještaj.
‘Trenutno radim nepuno radno vrijeme u dva salona. Jedan od njih mi najavljuje puno radno vrijeme zbog odlaska jedne radnice. Radim pet dana u tjednu, otprilike 40 sati tjedno. Imam pola sata pauze za ručak. Svi su jako pristojni, osobito šef. Dosad još nisam doživjela da se netko prema meni bezobrazno ponaša’, kaže ona.
Ljudi rade poslove koje kod kuće nikada ne bi’
I njezin suprug našao je posao u struci. Radi u jednom baru s kavama i čokoladama.
‘Predao je životopis preko interneta i kroz par dana je pozvan na razgovor i dobio posao. Također radi 40 sati tjedno. Kaže da je jako zadovoljan, s obzirom da ne zna engleski baš savršeno. Svi mu se trude pomoć’, govori ‘preporođena’ Marina.
Osvrnula se i na činjenicu da Hrvati u inozemstvu rade poslove koji su ispod razine njihovog obrazovanja.
‘Pa, eto, mi radimo u struci. Mogla sam to raditi i u Hrvatskoj. Ali, mogu li ja u Hrvatskoj preživjeti s plaćom frizerke od 2.600 kuna? Ne baš. Pogotovo ne ako želim još nešto i uštedjeti za budućnost. Vjerujem da ima poslova koje ljudi rade ovdje, a ne bi nikada kod nas. Ja sam gledala da radim kao sobarica, ako ne nađem posao u svojoj struci. I znate što? Deset puta su više plaćene nego u Hrvatskoj. Zato ljudi ovdje rade poslove koje nikada ne bi u našoj zemlji. Ne krivim ih’, kazala je za CroExpress Riječanka iz Dublina
Nema smisla cijene pretvarati u kune’
Smještaj je mnogima najveći problem jer su stanarine vrlo visoke.
‘Ulaskom u stan morali smo platiti jednu stanarinu i depozit u visini nje. Stanovi su zbilja skupi, u Hrvatskoj biste za taj novac mogli iznajmiti ogromnu kuću. Ali prestala sam pretvarati sve u kune jer nema smisla. Ne bismo si onda ništa priuštili’, priznaje te dodaje kako je svjesna da su prvi mjeseci najteži.
‘Mi imamo dosta jasan cilj što želimo u budućnosti. Zajedno smo i mislim da, kad si s nekim s kim gradiš život u dalekoj zemlji, možete sve. Bitna je volja i trud. Ako zapnemo, imamo roditelje i obitelj koji će nam pomoći. Ne namjeravamo se tako skoro vratiti u Hrvatsku. Osim na ljetovanje, naravno’, zaključuje ona.
izvor:net.hr
