Ona je pojava koju ne možete ne zamijetiti: prirodna riđokosa, uvijek otkačene frizure, nasmijana, ili na biciklu ili u šetnji sa psom… Ona je Maja Gracin, studentica prava koja je svoj profesionalni put ipak odlučila krčiti daleko od odvjetničkih ureda i sudnica. Naime, od prošle godine radi u nautičkom turizmu, točnije u tvrtki Navigare Jachting i kaže kako se u tom poslu pronašla. Uživa u njemu, ali i činjenici da, s obzirom da se radi o švedsko-hrvatskom partnerstvu, neke stvari ipak funkcioniraju malo drugačije negoli u većini hrvatskih tvrtki. No, toga se sunčanog dana nismo našle da bismo pričale o poslu, već o modi. Odmah na početku Maja nas je kroz smijeh pitala zašto smo baš nju odlučili uvrstiti u ovomjesečnu rubriku ‘Iz ormara’, dodajući kako o modi stvarno ne razmišlja i kako je, iako izvana izgleda kao žena, u duši zapravo mali razigrani dječak. Na pitanje kako bi u najkraćim crtama opisala svoj stil, kaže kako se radi o pet minuta ispred ormara i onome što joj prvo dođe pod ruku. Kombinira sa što manje razmišljanja, a što više boja, među kojima joj je najdraža zelena. Iako se na snimanju pojavila u kombinaciji kojom crna dominira, kaže kako se to opet dogodilo sasvim slučajno, a crna je ‘razbijena’ vedrim bojama, tako da nije monotona. Među bojama u Majinom ormaru, pak, rijetko ćete naići na rozu, za koju kaže kako kod nje nikako ne prolazi.
Što se nakita tiče, ne nosi ga često i kaže da ima čudan ukus, mora biti drukčiji. Ako ga nosi, radi se uglavnom o nakitu s potpisom Deni designa i Galerije Juraj Dalmatinac.
TETOVAŽE KAO NAKIT
– Moj su nakit tetovaže. Za sad ih imam četiri, a svaka od njih ima svoju priču, svaka u sebi nosi jedan dio mog života. Izluđuje me kad me ljudi pitaju za značenje, ne volim to baš svakom objašnjavati – priča.
Ne boji se eksperimentiranja, što je vidljivo na njezinoj kosi. Iako prirodno riđokosa, često dolazi svojoj frizerki Biserki s novim idejama, koje joj ona rado provede u djelo.
– Nju oduševljava kad može nešto tako izrealizirati. Kada sam joj poslala sliku nove ideje, samo je prokomentirala kako sad imam novi prostor za crtanje po sebi – smije se Maja.
Najdraži odjevni predmet ponijela je sa sobom na snimanje. Radi se o retro suknji koju joj je mama šivala u mladim danima i koja broji već 33 godine. Kaže da i inače voli retro komade, ali i shopping po second hand dućanima.
– Meni i prijateljici najdraže je subotom otići u second hand shop i tamo se izludirati. Ljudi imaju averziju prema second hand odjeći, ali meni je to fenomenalno. Treba kopati, ali mi se tamo odlično zabavljamo. U pozadini svira dobra glazba, mi isprobavamo različite kombinacije, slikavamo se i na kraju imaš nešto unikatno, što nema baš svatko, a uopće me ne opterećuje što je to možda netko nosio – priča Maja.
INTERNET ME ŽIVCIRA!
Priznaje da nema omiljene modne brandove, a kritizira ograničenost šibenskih butika i činjenicu da za bilo koju ozbiljniju investiciju treba ‘potegnuti’ do nekog većeg grada. Od dragih joj dizajnera spominje Jean Paul Gaultiera, jer je avangardan, a od domaćih joj je za oko zapeo Zoran Aragović sa svojim bojama i mnoštvom dezena. Tu i tamo nešto kupi na internetu, ali rijetko, budući da nije ljubitelj modernih tehnologija.
– Internet mi ide na živce, kao i mobiteli, i u njima vidim samo nužno zlo. Facebook koristim samo kako bi održala kontakt s ljudima koji žive izvan Hrvatske, ali i to sve manje, jer danas imamo Viber i Whatsapp. Pokušavam što više vremena provoditi vani i voljela bi da se vrati ono vrijeme kada smo se svi zvali na fiksne telefone, a ako nismo bili kući, znali bi gdje se možemo naći – nostalgično će Maja.
Glazba i moda često se isprepleću, oko te činjenice isprepletene su brojne supkulture, ali u njezinom slučaju ne možete pogoditi glazbeni ukus na temelju modnih kombinacija.
– Glazba koju slušam definitivno ne utječe na moj stil odjevanja. Najviše volim Johnny Casha, koji je za mene utjelovljenje pravog umjetnika, a njegova ljubav s June Carter i cijela njihova priča mi je genijalna – objašnjava i dodaje kako općenito ne može odrediti jedan glazbeni stil koji bi joj bio najdraži, te da sluša sve što je, po njenom sudu kvalitetno, jedino se u cajkama nikako ne pronalazi. Razgovarajući o glazbi došli smo do još jednog hobija za kojeg bismo mogli reći da je određuje, a to je bicikliranje. Maja kaže kako na bicikl ne sjeda bez jedne slušalice u uhu, a vozi je već tri godine. Iako je bicikle vozila kao dijete, kaže kako joj je vožnja svojevrsno otkriće, bijeg u slobodu.
LJUBAV PREMA BICIKLIZMU
– Prvo sam imala KTM koji mi je neslavno ukraden iz ljetne kuhinje prije šest mjeseci, a igrom slučaja sam ga prije mjesec dana pronašla, tako da, ako se slučajno nekom desi slična situacija, nemojte odustajati od potrage. Uvijek ima nade – priča Maja i navodi kako su joj omiljene rute šetnica, Donje Polje, a baci i đir do Jadrije ili Žaborića. S obzirom na sve više biciklista na šibenskim ulicama, svakako smatra kako bi se trebalo poraditi na biciklističkoj infrastrukturi u gradu i županiji.
Za kraj, s biciklizma smo se vratili na modu (ipak je ovo rubrika Iz ormara) i pitali je kako bi ocijenila stil sa šibenskih ulica.
– Koliko vidim, nema nekog odskakanja od drugih gradova. Ali, interesantno je što kad u ovom gradu pokušaš biti drukčiji, to baš i ne prolazi. Je li to ona šibenska zavist ili nešto drugo, ne znam. U Šibeniku defitinitvno trebaš biti hrabar da bi bio drukčiji – zaključuje (hrabra) Maja sa smješkom, sjeda na svoj bicikl i juri dalje.
