Svakim danom sve je više napuštenih životinja u našoj županiji, a pomoć im pružaju razne udruge ili grupe volontera. ‘Šibenske šape’ jedna su od aktivnijih grupa ljudi koji svaki trenutak slobodnog vremena posvećuju pomaganju napuštenim životinjama, a jedna od volonterki je i 60-godišnja Iva sa Murtera koja na skrbi ima preko 60 maca.
Ljubav prema životinjama gaji otkad je bila dijete, a danas unatoč malim primanjima ne može proći pored napuštene životinje.
– Od djetinjstva sam voljela životinje, a ta ljubav je samo postala jača s godinama. Na Murteru živim posljednjih 17 godina i čitavo to vrijeme se brinem o napuštenim macama, a posljednjih godina surađujem i s jednom njemačkom udrugom – kazala nam je Iva.
Briga za napuštene životinje iziskuje puno vremena i novaca, a kako bi podmirila troškove antibiotika, hrane i mlijeka za mace, Iva se bavi izradom igračaka, ukrasa i nakita.
– Mjesečna primanja su mi 800 kuna i kako bi podmirila sve troškove bavim se izradom igračaka u obliku maca koje u biti služe kao držači za vrata, ali i raznih ukrasa i nakita. Svašta radim i krpam se kako znam. Kada se pobrinem za sve mace, u večernjim satima izrađujem razne predmete – otvoreno nam kaže.
Trenutno skrbi za oko 60 mačaka, a kako nam otkriva, u suradnji sa ‘Šibenskim šapama’ planira urediti teren u Betini koji bi služio kao svojevrsno sklonište za životinje.
– U Betini imam staru kuću koja je ruševna, a oko nje se nalazi veliki komad zemlje koji već neko vrijeme zajedno s ekipom iz Šapa čistim i planiramo ga ograditi kako bi mace imale sigurno mjesto – objašnjava nam Iva naglašavajući kako je svaka pomoć dobrodošla.
Na Murteru postoje ljudi koji će joj uskočiti i pomoći, ističe, ali većina ipak nema razumijevanje za to što radi.
– Znate, ljudi ne mogu shvatiti da čovjek može nešto raditi iako od toga nema koristi. Oni nikad neće osjetiti kako je to kad ti je srce puno nakon što si nekoga spasio. Životinje su velika radost i niti jednu neću dati i nepoznate ruke, odnosno ako nisam sigurna da će imati dobar dom. Ako smo spasili životinju, othranili je na dudu i brinuli se o njoj, moramo znati da ide u dobre ruke – kazala nam je za kraj.
