Američka glumica Laura Dern napisala je otvoreno pismo 12-godišnjoj kćeri Jayi u rujanskom broju InStyle magazina, kako bi joj ukazala pravi put i stvari na koje mora paziti u današnjem svijetu.
Draga Jaya, u posljednje vrijeme mnogo sam razmišljala o tome što danas znači biti žena. Snažna žena u svojoj koži koju nitko ne pokušava etiketirati. I kao dio tog procesa, prisjetila sam se vremena kada sam bila u tvojim godinama.
Sedamdesete su bile u kulturološkom smislu novo vrijeme. Za razliku od žena u generaciji moje bake, kojima je govoreno da mogu odabrati tek nekoliko životnih putova, moja majka i njene prijateljice bile su dio revolucije u kojoj su jasno izrazile da nisu zadovoljne ograničenjima – one su željele sve.
Iako je društvo to počinjalo prihvaćati, pretpostavljalo se da će oni koji sve isprobaju, i doživjeti neuspjeh, započinje ovim riječima dirljivo pismo slavna glumica
.U strahu od neuspjeha, Laura je kroz svoje odrastanja odlučila koncentrirati se samo na nekoliko stvari.
Provela sam dobar dio života govoreći si: Ok, bit ćeš glumica, ali ćeš se morati odreći svega drugoga, pa vjerojatno nećeš imati uspješnu vezu. Ili, bit će majka, pa ćeš se morati odreći glume, ili Udana sam, pa ću staviti karijeru na čekanje, bit ću dobra žena i podržavat ću svoga supruga.
No tada je shvatila da se ne smije ograničavati, prenosi zadovoljna.hr
Život je strašan, ali i prekrasan. Nikad nećeš sve učiniti kako treba. Slasno ćeš zabrljati, ali to je dio otkrivanja same sebe.
Postoji ogromna sila koja utječe na tvoju generaciju – zove se društvene mreže, i glumi ti majku u istoj mjeri kao i ja. Ta druga majka je jako utjecajna, i govori ti da je tvoja vrijednost određena brojem ljudi koji te prate. Ona također određuje što je lijepo, i što sve život čini zabavnim.
Ono što društvene mreže daju mladim djevojkama poput tebe su dvije priče – bijela i crna. Na jednoj strani ekstrema sve je savršeno i svi su okruženi prijateljima. Drugi kraj spektra pretvara depresiju i usamljenost u nešto vrlo glamurozno.
No želim da znaš da se većina života odvija u sivim prostorima između blaženstva i teške tuge, ističe Laura Dern u svojem pismu kćeri.
Želim da imaš vjere u sebe. Želim da možeš razgovarati s prijateljima o svojim i njihovim sivim zonama bez osuđivanja. Imat ćeš uspjehe i neuspjehe u istoj mjeri. Oba iskustva su vrlo važna. Oba iskustva te definiraju kao osobu.
Istina glasi da je sve sjelo na svoje mjesto u trenutku kad sam se predala neredu života: moja čežnja za umjetnošću, moje glumačke vještine, kao i sposobnost da budem prijateljica i majka.
Moraš pronaći svoj put i ispisati svoju priču bez toga da budeš prisiljena na pripovijest za koju misliš da je najlakši put do uspjeha, ili ono što će se svidjeti većini. Želim da živiš u prostoru koji je tvoj slasni nered. Priča mora doći od tebe.
Voli te, mama
