‘Ovo je moj ured’, kazao je Zlarinjanin Roko Buneta (31) u trenutku kada nas je uveo u svoj ‘ured’, odnosno, staklenik za uzgajanje mikrobilja gdje, za sada, broji oko 15 sadnica. Sve je počelo 2018. godine, kako nam i sam kaže, iz nule. Do danas, stvorio je pravo malo carstvo raznog mikrobilja koje distribuira u čak oko 50 restorana i hotela te po jahtama i jedrilicama. Ekipa Šibenskog portala zavirila je u Rokov skromni, ali jako uspješni ‘laboratoriji’.
Do ideje je došlo kada je Rokova teta, koja je imala dućan zdrave prehrane u Šibeniku, prepoznala njegov potencijal i predložila mu sadnju mikrobilja. Sljedeće godine kupuje već jednu potrebnu stalažu te počinje raditi zemljište, a nakon toga i plastenik.
– Prvih godinu dana sam to sve proučavao, nisam ništa o tome u početku znao niti sam imao ikakvu opremu, kao ni područje na kojem ću to raditi. I onda sam počeo s prvim probama – prvo sam sadio u ‘to-go’ posude za hranu, a tek nakon godinu ili dvije sam našao prikladne posude baš za mikrobilje. Sve je to bilo bazično u početku i prodava samo restoranima tu po Zlarinu čisto za test da vidimo kako će se to pokazati, jer ipak, u inozemstvu je to već dugo godina zastupljeno i to je meni bila baš dobra ideja i znao sam da će se i našim ljudima to sviditi – priča nam Roko o svojim početcima.
Roko svoje mikrobilje uzgaja najviše radi tržišta, a trenutno u svom plasteniku uzgaja šarenu kiselicu – začinsku biljku, mladi grašak koji je, kako nam priča, jako atraktivan na tanjurima i platama, intenzivnu rikolu koju smo i sami degustirali kao i rotkvicu, dragoljub, kineski vlasac, odnosno, češnjak, crveni amarant. Od ove godine ima i kopar, dvije vrste bosiljka, korijander, suncokret, čiji nas je okus iznenadio, te boreč.
Njegov plastenik smišljeno je dizajniran. Nalazi se na sjevernoj strani, zidovi su izolirani, na krovu ima 20 centimetara vune dok je s vanjske strane obloženo stiroporom. Na južnoj strani plastenika je folija koja zimi privlači sunce s juga pa se ta strana plastenika ne hladi već se toplina akumulira pa tu, po buri, zna biti čak 30 stupnjeva. A što Roko učini kada zahladi?
– Ako je kisa i hladno, onda je druga stvar. Moram zatvoriti izolacijskim folijama pa ih onda navečer dignem, a po danu spustim da se ugrije i tako štedim na energiji. Iako ja imam i infracrvenu grijalicu i klimu, koristim prirodne resurse. Cilj je da ovaj čitavi prostor koristi prirodne resurse, ali uz pomoć moderne tehnologije. Sunce obogati i uvijek je bolje, najbolja energija koju biljka može dobiti – pojašnjava nam Buneta.
Također, važno je napomenuti kako je Roko dobio pet tisuća kuna poticaja od Županije koje mu je, kako nam kaže, puno pomoglo u realizaciji svega te planira još koji put zatražiti poticaj.
Nakon što smo napravili ‘turu’ po Rokovom plasteniku, zanimao nas je i proces sadnje. Roko nam je sve detaljno objasnio.
– Prvi je korak sjetva, stavlja se supstrat koji dolazi iz Zagreba i bitno je napomenuti kako ima eko certifikat, odnosno, vadi se s odgovornošću iz nalazišta treseta te u njemu nema nikakvih kemikalija i stopostotni je ekološki proizvod. Nakon sjetve ide u klijanje, ovisno o vrsti, jedna će vrsta klijati četiri, pet dana dok će druga klijati dva dana. Kada isklija, ide pod svjetlo i tu raste još par dana – i to je prvi stadiji biljke. Nakon nešto više dana ide sljedeći stadiji koji se zove ‘baby leaf’ te u toj prvoj fazi, biljke imaju najviše minerala, vitamina i antioksidansa – objašnjava.
Što se tiče planova za budućnost, planira jedan automatizirani sustav uzgoja koji uključuje navodnjavanje, energetske resurse te koristiti što više obnovljive izvore energije. Cilj mu je povećati proizvodnju, odnosno, ustabiliti proizvodnju i čak stvoriti određena partnerstva. Također, razmišlja i o bavljenju permakulturom.
– Smatram da bi trebala postojati edukacija stanovništva o mikrobilju, kako bi još više približili ovo bilje koje doista pruža mnogo – zaključuje Zlarinjanin Roko.
