FOTO: Šibenčani planinari: ‘U planini nema politike i zloće, svatko će ti pomoći ‘

Međunarodni dan planinara obilježava se 7. ožujka s ciljem da se ukaže na potrebe zaštite osjetljivih planinskih eko-sustava, ali i unaprijedi život ljudi. Sudeći po Šibenčanima, oni su ‘trend planinarenja’ otkrili jer broj onih koji vikende umjesto u gradu, provode u prirodi je sve veći.

Pitali smo naše sugrađane što je toliko posebno u planinarenju da jedva čekaju prvu priliku da ‘pobjegnu van civilizacije’.

– Oduvijek sam voljela prirodu, ali nisam imala toliko vremena za sebe. Sada kad su mi djeca velika imam vrijeme za sebe. Odlasci u prirodu su nešto posebno i koliko god bio težak svaki uspon kad se na kraju popneš duboko udahneš duša ti se jednostavno napuni i osjećaš se dobro, ispunjeno, posebno, a o inspiraciji i pozitivnoj energiji da ne govorim. Ono što bih posebno voljela naglasiti jest da su planinari drugi svijet, tu nema politike, zloće, sve se dijeli i svatko će ti pomoći ukoliko ti zatreba pomoć – priča nam Sanja Kljajić koja svaki slobodni trenutak koristi za izlete u prirodu.

Sanja je s nama podijelila tekst koji na najbolji način opisuje što planinarenje je i što predstavlja onima koji ga vole.

“Planina je kao žena. Često divlja i nepristupačna. I njeno osvajanje je kao osvajanje žene. Konstantno udvaranje, u kojem je čovjek spreman na sve, samo da dođe do cilja. Ali, koliko god bila divlja i nepristupačna, uvijek neko uspije. To je vječita igra koja i ima smisla samo zato što ishod nije unaprijed poznat. Zato svako udvaranje koje se završi uspjehon, i u jednom i u drugom slučaju, diže u nebesa, razgaljuje dušu i tijelo, zadovoljava ego, sujetu, izaziva euforiju. Dostići planinski vrh je kao doživjeti vrhunac u ljubavnom odnosu. Toliko napora, energije, snage, za trenutak zadovoljstva koji ruši granice i pomjera svjetove, koji učini da ne postoji vrijeme, prostor. Postoji samo taj tren u koji se spoje svi trenuci, svi putevi, sve želje i sva zadovoljstva. Trenutak od koga i planina zadrhti. Trenutak u kome bi smrt bila najljepši dar… NEBESKE NOTE !”

Planina je ta kojoj se vraćamo kada nam je potreban mir i prijeko potrebna snaga, to nije sport u kojem se natječemo tko će brže, bolje i jače, tu ne postoje protivnici.

‘Postojite vi i priroda, i neka vam ona bude saveznik. Pazite ju i mazite. Ne bacajte smeće. Ne čupajte ništa. Budite tihi i dostojni poput planine. Pružite joj ljubav i ona će vam to uzvratit.

 Sanja je s nama podijelila i riječi jednog planinara koji kaže :’Ljubav je počela kada sam primijetila da u planine odlazi čovjek, a ne ljudi’.

Isto pitanje smo postavili Tomislavu Prpi koji se planinarenjem bavi već 40 godina i koji je spojio svoje dvije strasti, planinarenje i fotografiju u jedno.

– E to je jako teško odgovoriti,nitko od nas istinski ljubitelja planina ne zna što ga to vuče u te daljine i visine, zašto se penjemo i kada vrijeme nije za to i ako je svaki korak pod upitnikom. Ali jedno znam, sav umor i problemi nestaju kad si negdje u plani i osjetiš neki mir a ljepota ti se uvuče pod kožu. Planina je ta koja odlučuje puno stvari kao hoće li te taj dan pustit da je osvojiš hoće li te osvojiti svojom ljepotom ili te prestrašiti do dna duše. Planinu moraš voljeti, a on će ti se sa vremenom odužit za sav tvoj proliveni znoj na način da će vas jednostavno očarati – rekao nam je Tomislav koji redovito objavljuje prekrasne fotografije planina na stranici Tom Samotnjak.

Kada već pišemo o planinarenju, ne možemo izostaviti HPK sv. Mihovil, a za komentar smo pitali Antoniu Viljac, aktivnu članicu i zaljubljenicu u planinarenje.

Njezina ‘planinarska priča’ je krenula iz znatuželje.

– Netko se zakači, netko ostane samo rekreativac, a netko se nikada ne vrati. Mene je okupiralo skroz. Već pet godina, skoro svaki vikend planinarim. Uvijek želiš više, dalje, teže. Ponekad se sami iznenadimo koliko možemo i na što smo sve spremni, a planina nam to pokaže. Planinarenje nudi široki spektar interesa, od istraživanja samog sebe i prirode, planinarske i spelološke škole do upoznavanja sa znamenitostima koje nam priroda nudi. Svatko nađe nešto za sebe i sve nas motivira ista stvar – želja za kretanjem – ispričala nam je Antonia.

Sanja, Tomislav i Antonia su tek dio velike planinarske obitelji, dio onih koji bježe u planine i vraćaju se sa milijun i jednom pozitivnom pričom i predivnim iskustvima.

Danas obilježavamo njihov dan, bilo da se bave profesionalno ili rekreativno, a sve vas koje je njihovo iskustvo ponukala da spremite ruksak i krenete u planine, krenite. Nemojte čekati da prođe šest mjeseci, dvije godine, cijeli život…

foto: Tom Samotnjak/ privatni album