Ante Vukov, šibenski student glume, ovog se ljeta zajedno sa sestrom, uputio na tri tjedna dug odmor u Vijetnam. Iako je njihov prvotni plan bio posjetiti Šri Lanku, teroristički napadi koji su se dogodili na Uskrs proizveli su međuetničke sukobe u zemlji, stoga je izbor pao na najsigurniju zemlju u jugoistočnoj Aziji.
– Sestra i ja odlučili smo putovati samo s ruksacima, a nakon što smo izdvojili oko 11 tisuća kuna, u što ne računam cjepiva i lijekove koji su nam trebali, i putovali 24 sata, naš prvi dojam bio je – konačno smo stigli! Moram biti iskren, letovi su me ‘ubili’ u pojam, a kad sam izašao iz aviona osjećao sam se kao u autopraoni jer je bilo jako vruće i vlažno – počinje Ante.
Na putovanju su posjetili desetak gradova, a putovali su od sjevera prema jugu.
– Hanoi, Sapa, Ninh Binh, Tam coc, Hoi an, Danang, Hue, a usput smo posjetili i nekoliko sela na motorima koje smo iznajmili. Najbolji dani puta su mi bili oni u prirodi – Nacionalni park Phong coc, plantaže kave, Mekong delta – to je nešto što mi nikad nismo vidjeli, jednostavno fantastično iskustvo. Vijetnam ima prekrasnu prirodu, zadržao je svoju srž i trebalo bi ga posjetiti prije nego što postane novi Tajland. Moram kazati kako je sjever konzervativniji, a jug internacionalniji. Iako smo mi išli u samostalnom anranžmanu, ipak bih preporučio da idete na put s nekom od agencija. Gubi se na spontanosti, ali puno je sigurnije jer je sve krcato prevarantima – pojašnjava.
Upravo su ga prevaranti najviše razljutili, a ni Vijetnamci ga nisu pretjerano oduševili.
– Iako o Vijetnamcima govore kako su predragi i nasmijani, mi nismo stekli takav dojam. Takvi su samo kada im plaćaš za neku uslugu, a ako tu uslugu odbiješ postaju neugodni, podrugljivi i svi te hoće prevariti i to doslovce na svakom metru. Znanje engleskog im je nula, a to ne smije biti tako jer su turistička destinacija. Sestra i ja nismo mogli sakriti da smo turisti, a moja brada je iznenadila curicu u Hueu. Ona ju je jednostavno povukla i pitala tatu što je ovo – smije se.
Naglašava kako je bitno znati da je Vijetnamcima život ‘nemoguće težak’, a nas Europljane gledaju kao da imamo sve, a oni ništa.
– Prosječna plaća im je oko dvije tisuće kuna, u Hanoiu i Ho Chi Minhu nešto veća. Cijene su im sulude. Nakon inflacije njihovog donga cijene su izražene u tisućama, što je jako zbunjujuće na prvu. Primjerice kavu plaćaš s 25 tisuća donga, ali to je svega sedam kuna! Omjer cijena je isto čudan, jer recimo za cijenu klasičnog ručka za dvije osobe, možeš iznajmiti sobu u hotelu, dok za cijenu jedne kave možeš kupiti dvije i pol kutije cigareta. Naravno, za sve smo se cijenkali i spuštali smo cijene za pola. To nam je bila politika tijekom cijelog putovanja – govori Ante.
Transferi su im poprilično skupi, no nađe se jeftinih karata za autobuse. Mana je ta što takvi autobusi često završe putovanje prometnom nesrećom, pa je dvojac uzimao isključivo karte za vlakove, a na nekoliko su dana unajmili i motore. Hrana ih je oduševila.
– Spring rolice smo jeli svaka dva do tri dana, čak smo ih naučili raditi na cooking classu kojeg smo platili u Hoi anu. Riža se servira za svaki obrok, a specijaliteti su im patke i mačke. Ono što nije baš najbolje je da dosta frigaju hranu, što zna biti loše za želudac, ali smo bili pametni i nosili smo controlock zbog toga. Voće smo kupovali svakodnevno i voće im je hit. Istaknuo bi Durian, oni to zovu kraljem voća. Smrdi poput čarapa nakon tri dana nošenja, a bome je takav i okus. Kažu da ga zavoliš nakon trećeg kušanja, no ja nisam lud za njim. ‘Must try’ je Pho, njihova juha sa rižinim noodlesima, te povrćem i mesom po želji. Fino te hidratizira i zdravo je. Sendviče koji su toliko popularni nisam se odvažio provati jer im je higijena – nepostojeća. Vole stavljat puno šećera u hranu, valjda zbog tlaka, jer ne znam kako bi inače izdržali u toj klimi. Temperatura je redovito bila preko 40 stupnjeva, a na suncu još i više – govori.
Kaže kako je bizarno to što je većina stanovnika na ‘prosjačkom štapu’, a svi su obučeni u marke – naravno sve lažne. Iako za niti jedan slučaj nasilja nisu čuli, krađe i prijevare iskusili su na vlastitoj koži, te su se jedino toga i bojali.
– Uvijek najvrijednije stvari drži uza sebe! U Vijetnamu postoji velik broj lopova i to u profesionalnom zvanju. Meni su ukrali novčanik i tabakeru iz zatvorene torbe koju sam nosio na leđima dok sam hodao i slikavao. Naravno da ništa nisam osjetio, a kako je to uspio ne znam i skidam mu kapu. Doduše, to sad kažem, no taj tren sam htio nazvati predsjednicu Kolindu da ih bombardira. Također, kupio sam nam vizu preko željezničkih stanica i tu su nas isto prevarili. Brojne su i lažne agencije za putovanja, stoga je moj prvi savjet – nikad ne vjeruj Vijetnamcu. Drugi savjet je apsolutno posjetite prirodu koja je zadivljujuća – zaključuje Ante.
