Život u malom dalmatinskom mjestu kakav je Pirovac koji broji manje od dvije tisuće stanovnika nekome tko dolazi iz grada koji ima milijunsko stanovništvo možda se čini dosadan, ali ne i Evgeniju i Arturu koji su početkom prošle godine iz Rusije došli živjeti i raditi upravo ovdje. Iako u Pirovcu možda ima manje sadržaja nego gore, njima more i mir koji su pronašli ovdje ništa ne može zamijeniti.
Zajedno sa još 15 zaposlenika rade u charter tvrtki Aquatoria Yachting, Evgenii kao base manager, a Artur kao glavni mehaničar.
– U Hrvatskoj sam na jednoj regati upoznao vlasnika firme, Rusa, i dobio posao. Zašto Hrvatska? Zašto ne! Dobra država, lijepa priroda, more sunce…što više reći. Iako sam došao iz sibirskog grada koji ima oko pola milijuna stanovnika i znatno više sadržaja od Pirovca, apsolutno ništa mi ne nedostaje. Zimi je ovdje mirno, možda i malo premirno, istina, ali zato se to ljeti sve nadoknadi. Ljudi su divni, život je ugodan i svakako je plan ovdje ostati živjeti. A imamo i velike planove za firmu – priča nam Evgenii Salomakhin, 43-godišnji voditelj Aquatoria Yachting baze u Pirovcu.
On je u Hrvatsku došao u ožujku prošle godine, Artur dva mjeseca ranije s manje više sličnom pričom.
– Nisam htio više živjeti u Rusiji, našao sam posao ovdje, spakirao kufere i došao ovdje. I nisam požalio. Ekipa je odlična, posla ima itekako. Iako je korona, lanjska sezona je bila dobra jer nalazimo se na odličnoj lokaciji, u sredini Dalmacije. Ljeti slobodnog vremena ima malo, ali nađe se i dobro iskoristi– govori nam Artur Pogarski koji je u Pirovac došao iz Saint Petersburga.
A kad uhvate slobodnog vremena, puno više izvan sezone nego u sezoni, koriste ga za istraživanje prirodnih ljepota. Od Krke, Plitvica, do Paklenice.
Jezik govore odlično, a naučili su ga sami kroz svakodnevnu komunikaciju s ljudima, ali i uz glazbu.
– Ima dosta sličnosti u jezicima pa u startu nije bio veliki problem. Uči se kroz svakodnevnu komunikaciju, iako ekipa ovdje priča i engleski i njemački, ali dosta i kroz pjesmu i to posebno uz grupu Dalmatino. Hrvatska je mala zemlja, ali čini mi se da svako mjesto ima neke svoje riječi. Prozor. Ne, ne, kaže se ponistra, ispravljali bi me ljudi. Budući da živim u Dalmaciji morao sam prvo naučiti dalmatinske riči i to sam dosta uz pjesme Dalmatina. Sad već mogu kombinirati i kad primjerice pričam s nekim iz Zagreba, pričat ću književni. S dečkima tu ću naravno po dalmatinski – objašnjava nam Evgenii.
Iako su u Hrvatsku došli taman prije početka pandemije i nisu je uspjeli doživjeti na pravi način i punim plućima, životom ovdje su više nego zadovoljni.
– Takva je situacija u cijelom svijetu, ali kad tad će se smiriti. I tad ćemo doživjeti i one prave dalmatinske fešte i sve – kažu za kraj.
