Prije točno deset godina lijepa Vodičanka Ivana Ergić ponijela je krunu Miss Hrvatske, no njezin život danas daleko je od svjetla pozornice i izbora ljepote. Prije tri godine okušala se u poduzetništvu izrađujući lampe, no ono što je danas najviše usrećuje jest volontiranje u udruzi Dodir u kojoj pomaže gluhoslijepim osobama
Sestra i vi ste nedavno ste bile na susretu kod gradonačelnice Vodica. Što je bio povod tome?
Gradonačelnica Branka Juričev Martinčev primila je tada obitelji koje su u posljednjih nekoliko mjeseci dobile prinove. Moja seka je rodila prekrasnu djevojčicu Saru i sad sam ja teta! Sara je već sad posebna jer joj je prvo ime bilo Ivona ali nije nikako sjelo tako da je u tijeku promjena imena na Sara.
Izrađujete zanimljive lampe. Kako ste se počeli time baviti? Što još sve danas radite?
Sve je počelo igrom slučaja, kad smo prijateljica i ja željele iznenaditi svoju treću prijateljicu nekim posebnim poklonom, iako sam ja te sklonosti izrade osobnih poklona izražavala i ranije, mami sam za rođendan prije sedam godina poklonila foto album koji visi na zidu a sastoji se od niza slika naše obitelji okačenih na drvene šipke i povezane ukrasnim trakama, kao filmska vrpca. Već nekoliko godina se bavim time, specijalizirala sam Poduzetnički menadžment, naučila sam hrvatski znakovni jezik i položila za intervenora (pratnju) za gluhoslijepe osobe. Volontiram u udruzi Dodir i uživam u tom poslu. Zamislite samo da ne vidite i ne čujete, a morate u dućan, kod doktora ili bilo gdje. Ništa ne možete bez pomoći intervenora.
Kakva sjećanja u vama bude dani na vremena kad ste bili Miss Hrvatske?
Vrijeme kad sam bila Miss mi budi pomiješane osjećaje, ima lijepih i manje lijepih trenutaka, pamtim ih sve jer i jedni i drugi nas uče životu. Ovo zvuči možda neočekivano, ali puno je tu očekivanja, razočaranja, nadanja, naravno moj plan za život je bio obrazovanje u prvom redu, a ovo je bila samo poslastica uz to, sve u svemu jedno zanimljivo i neponovljivo iskustvo!
Kako danas gledate na izbore ljepote?
Sa simpatijom, iako možda sve bi bilo puno ljepše i bolje da je to kod nas organizirano na nivou države a ne malih agencija koje dobiju licencu za izbor Miss Hrvatske, a nemaju dovoljno dobru organizaciju i financije da djevojke dostojanstveno mogu predstaviti svoju ljepotu i svoju zemlju kao neke bogatije i uređenije zemlje koje u svoje djevojke ulažu puno više truda i sredstava! Nove organizatorice se puno vise trude jer su i same bile missice tako da je situacija puno bolja nego prije deset godina kad je bio moj izbor. Ove godine izbor će se održati u Šibeniku odakle dolazi najveći broj missica i bit će to pravi spektakl.
Da se možete vratiti u prošlost, biste li mijenjali i prihvatili taj izazov?
Ne bih ništa mijenjala. Uvijek sam znala što želim i postupila onako kako je u tom trenu bilo najbolje. Ne žalim ni za čim jer me sve to učinilo osobom kakva sam danas, a danas sam izuzetno sretna i zadovoljna.
Koliko vam je dobrog donijela ta titula i koje biste loše strane mogli izdvojiti?
Puno sam ljudi upoznala, možda nisam iskoristila sve mogućnosti koje su mi se nudile ali nisam ja taj karakter, više volim svoj miran život, s manje stresa! Sve u životu ima dva lica, sami odaberemo kojem ćemo dati prednost!
Kakav vam je ljubavni status, jeste li zaljubljeni?
Uvijek zaljubljena, ljubav pokreće svijet! Sretna sam!
Kad je po vama vrijeme za brak i djecu?
Nema formule, to se jednostavno dogodi i kad ne očekujemo, tako da planovi puno ne pomažu… Za koju godinu!
Gdje se vidite u budućnosti?
Moj je jedini plan taj da nemam plan. Zezam se, sve opcije su otvorene, zapravo imam plan da budem sretna! Imam snažnu želju da pomažem djeci i ljudima kojima je pomoć potrebna. Pomoći se uvijek može na mnogo načina, svaki je dobar. Još uvijek sam dovoljno mlada da imam velike snove o boljem sutra, dat ću sve od sebe da bar malo uljepšam i popravim ovaj svijet! Svaki čovjek je dužan bar nekim svojim doprinosom, djelom, radom, poboljšati svijet, to bi nam svima trebala biti glavna zadaća! Trenutačno prikupljam stvari potrebne za djecu u Ugandi pa ovim putem pozivam sve koji su voljni sudjelovati i pomoći mi u ovom pothvatu. Dakle, treba nam odjeća i obuća za djecu od jedne do šest godina života, školski pribor i igračke. Jednom malom gestom za nas možemo uvelike olakšati i poboljšati puno drugih života i to je ono što me ispunjava i čini sretnom.
izvor:tportal
foto:advent
