Daniel, Alejandra i Eliam argentinska su obitelj koja je prije sedam godina rodni grad Posadas zamijenila Kninom. Daniel je pastor u Evanđeoskoj crkvi, a kao obitelj vode i tečaj španjolskog jezika koji pohađa petnaestak polaznika.
– S 15 godina imao sam san u kojem sam sebe vidio kako u vojnoj odjeći pomažem vašem narodu tijekom rata i taj osjećaj, odnosno san me pratio kroz godine i postajao sve jači. Kad sam postao punoljetan pridružio sam se argentinskoj mornarici budući da sam znao da imaju misije humanitarne pomoći diljem svijeta. Kad sam saznao da mirovne misije neće doći u Hrvatsku potražio sam druge načine kako doći ovdje. Nakon ulaska na biblijski seminar u Cordobi upoznao sam Alejandru, vjenčali smo se i dobili danas 17-godišnjeg sina. Vjerska organizacija kojoj smo pripadali trebala je pastora koji bi vodio mali zajednicu u Kninu i tako smo prije sedam godina ovdje došli kao obitelj. Shvatio sam da je to moj poziv i ispunio sam svoj san – priča 43-godišnji misionar i pastor koji zajedno sa suprugom drži propovijedi.
Supruga Alejandra profesorica je španjolskog jezika i biblijskog instituta, sin Eliam misionar i srednjoškolac, a svi troje zajedno drže besplatni tečaj španjolskog jezika u Kninu. Ovdje su od prvog dana dobro prihvaćeni, polako su učili i hrvatski jezik s kojim se danas odlično služe, a početku su imali veliku pomoć jedne obitelji iz Knina.
– Pomagali su nam oko svega, oni i drugi prijatelji koje smo stekli upoznali su nas sa ovdašnjim načinom života i običajima i malo po malo smo naviknuli na život ovdje. Učenje jezika išlo je sporo, kupili smo knjige, ali smo se oslanjali i na tuđu pomoć. Upravo je i jezik jedan od razloga zašto smo tek sad započeli s tečajem. Od prvog dana htjeli smo nekako pridonijeti životu u Kninu i sad to radimo u vidu tečaja koji pohađa 10-15 učenika koji su motivirani i čine jednu prekrasnu grupu– priča nam Daniel.
Grad iz kojeg dolaze puno je veći od Knina, ali i siromašniji. Između Argentine i Hrvatske velike su razlike u kulturi i načini života, a iako su se ovdje prilagodili, neke stvari im ipak nedostaju.
– Argentinske kultura je obiteljska, da se tako izrazim, i osoba provodi jako puno vremena sa svojom obitelji. Rođendani, Božić, Nova godina, Majčin dan, Uskrs i svi ostali praznici dobra su prilika za provesti vrijeme s obitelji, s bakama i djedovima, nećacima…Naravno, tad je obavezno na meniju roštilj ili empanade. I to je ono što nam najviše nedostaje jer teško je biti daleko u vrijeme obiteljskih okupljanja – objašnjava nam.
Hrvati kao narod su ih oduševili, posebno smisao za humor, ali kako nam kaže, svi koje su upoznali imali su isto pitanje.
– Sve je najviše zanimalo što radimo u ovako malo gradu kad smo imali mogućnost odabrati neki veći. Mi dolazimo iz velikog grada i željeli smo živjeti u manjoj sredini. Ovdje je još uvijek ostala navika kazati ‘dobro jutro’ i ‘doviđenja’, nešto što se u velikim gradovima izgubilo. Osim smisla za humor, za Hrvate je tipično ekspresivno izražavanje, dinamični su i govore glasno, ponekad gotovo vrišteći. Vole razgovarati o svakoj temi, mada ponekad dominiraju u razgovorima. Promijenili smo i prehrambene navike pa danas imamo mješavinu argentinske i hrvatske kuhinje. Ono što nas je najviše oduševilo od hrane su pita sa sirom, pršut, sarma i fritule – objašnjava nam Daniel.
Njihov rad ovdje podijeljen je na razdoblja od četiri godine i trenutno se nalaze na kraju drugog razdoblja kad mogu odlučiti hoće li ostati ili ne.
– Željeli bismo ostati ovdje još četiri godine, a kad završi treće razdoblje vidjet ćemo što ćemo napraviti. Za sada mislimo da ćemo ostati. Vidjet ćemo – kaže nam za kraj.
