– Jako sam ponosan na Knin i nakon otvorenja kninske crkve dobio sam preko pet tisuća mailova od vjernika i ljudi koji su došli turistički pogledati interijer. Mislim da je ovaj projekt pomaknuo granice i spoznaju sakralnih interijera do danas. Interijer crkve će se publicirati u rujnu i listopadu u raznim renomiranim stranim arhitektonskim časopisima – otkrio je Ante Vrban u intervjuu za portal Scena.hr. Vrban potpisuje interijer kninske crkve Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Ugledni arhitekt nakon velikog projekta uzeo je deset slobodnih dana.
Za portal Scena.hr Ante je ispričao kako će provesti godišnji odmor, prisjetio se djetinjstva te otkrio detalje uređenja interijera kninske crkve.
Gdje ćete provesti godišnji odmor?
Zapravo, nakon pet godina ovog ljeta ću uzeti slobodno 10 dana. Obično idem na odmor samo zimi, iza Božića. Ove godine se poklopilo da radim u Hrvatskoj preko ljeta. Završio sam crkvu u Kninu na koju sam jako ponosan. Nakon toga sam projektirao pozornicu Tonyju Cetinskom u pulskoj Areni i sada konačno imam slobodno 10 dana. Posebno me to veseli jer sam upravo završio svoju kuću na plaži. Trčanje sa Zeusom, knjiga, more i obitelj. To je plan. Koliko uopće mogu jer nisam baš navikao biti na odmoru… haha.
Koliko vam treba dana da se opustite na odmoru?
Ja zapravo uvijek radim, čekaju nas novi super projekti. Popunio sam do kraja 2016. i 2017. godinu s narudžbama za projektiranje i izvođenje u Londonu i Hrvatskoj. Malo ću raditi plan, konzultirati se s mojom Mirom. Imam i nekoliko novih ideja. Jako se veselim.
Jeste li poželjeli prekinuti godišnji?
Recimo od jutros četiri puta…hahaha
Omiljeno mjesto za godišnji odmor je…?
Obožavam Jadriju, tu sam prvi put zaplivao, prvi put jedrio, tu je dio mog srca i predivno djetinjstvo. Ovo je bilo moje i Tomino mjesto. Ne bih mijenjao ovu kuću i mjesto za ništa. I obitelj je nekoliko kuća dalje. Dakle Jadrija.
Koje ljeto posebno pamtite iz djetinjstva?
Svake godine nakon škole bi Tomo i ja došli u Šibenik kod bake i djede. Svako je bilo posebno na svoj način. Moj djed je bio arhitekt i jedriličar. Jedrenje po Kornatima, nevere i bonace i neizmjerna ljubav obitelji. Ja sam imao predivno djetinjstvo.
Završili ste i vaš prvi sakralni interijer. Kakav je osjećaj?
Jako sam ponosan na Knin i nakon otvorenja sam dobio preko pet tisuća mailova od vjernika i ljudi koji su došli turistički pogledati interijer. S franjevcima je bilo jako ugodno raditi i raditi ćemo i dalje. Zaljubio sam se u sakralnu arhitekturu. Mislim da je ovaj projekt pomaknuo granice i spoznaju sakralnih interijera do danas. Publicirati će se u rujnu i listopadu u raznim renomiranim stranim arhitektonskim časopisima. Nacrtao sam Crkvu sa svjetlom.
U vašem stilu minimalizam i bijelo je konstanta.
Imperativ je u kreativnom poslu imati svoj signature style. Refleksija i svjetlo je oduvijek bio moj potpis. Stranci kažu ‘AV atmosphere’. Volim svježe, čiste i ugodne prostore.
Na projektu kninske crkve primijenili ste nove materijale i LED tehnologiju….
Mislim da je važno pomicati granice i raditi u duhu vremena u kojem živimo. Imati viziju koju će neki shvatiti danas, neki sutra, a nažalost neki nikada. I ti koji ne vide nisu krivi jer jednostavno – ne vide. Srećom, puno je više nas koji se ne boje novoga, koji jednostavno imaju hrabrosti pomaknuti granice i vidjeti ljepotu i mogućnost nove tehnologije i načina korištenja i oblikovanja materijala.
Polazište uređenja je Biblija, ali i modernog doba u kojem živimo. Kako biste opisali vrijeme u kojem stvarate?
Krist je rekao: ‘Ja sam svjetlost svijeta.’ Mislim da će mnogo mladih ljudi, koji prije nisu išli puno u crkvu sada početi ići. Jako je važno vizualno povezati mlade ljude s prostorom i vjerom. Ja sam radio crkvu za budućnost. Danas na našoj planeti postoji jako puno problema. Ali i nada za jedan bolji svijet. Stvaram u vremenu u kojem je mnogo prekretnica. U vremenu u kojem je tehnologija na najvišoj razini do sada. Ona otvara neograničene mogućnosti u kreaciji. Arhitektura je nešto što ostaje iza nas. I obilježava vrijeme u kojem živimo. Trudim se napraviti razliku i ostaviti trag čistoće, svjetlosti i ljubavi prenesene u formu. Ja živim svoj posao.
Što vas je privuklo arhitekturi?
Ja sam oduvijek znao da ću biti arhitekt. Općenito mislim da se ljudi dijele na tri skupine. One koji grade, oni koji uništavaju i one koji stoje sa strane. I najgori su ovi koji stoje sa strane. Jer ne rade ništa. Ja sam jednostavno odlučio biti onaj koji gradi. Važno je stvarati, neovisno koji posao radite. Tako ćete napraviti razliku i ostaviti trag svojim životom.
Koliko je važno da se prostor oslobodi suvišnog?
To je imperativ, sve što je suvišno smeta. U prostoru je važna funkcija i atmosfera. Bilo koji prostor koji koristite mora biti ugodan, ja samo prevedem nečiji ritual u arhitekturu. I pokažem mojim klijentima kako ljepše, lakše i udobnije živjeti.
Koje zakonitosti arhitekt mora pratiti?
Konkretno u sakralnoj arhitekturi je najvažnija liturgija i osjećaj kojeg imaju vjernici kad uđu u prostor. On mora zračiti mir, ljubav, nadu i sreću. Mora biti miran. Ugodan. Mjesto u kojem možete reći sve ono što ne možete nigdje drugdje. Mjesto u kojem ćete dobiti oprost i osjetiti to. Mjesto u kojem nikada niste sami i onda kad fizički jeste.
I vaš djed po majci je bio arhitekt.
Moj djed Ante Kelava je najsnažniji čovjek kojeg sam upoznao. Mentalno i fizički. Naučio me slobodi, predanosti i ljubavi. Kao i moja mama. Jako sam ponosan što sam njegov unuk i što je bio definicija mog djetinjstva.
Imate li neku posebnu želju u karijeri?
Imam milijun želja, zapravo sam tek počeo hodati po putu koji me čeka. I jako se veselim putovanju i svemu onome što ću tek postati.
Po vašem mišljenju, kad je čovjek najbliži Bogu?
Bog je u mom životu stalno. Mislim da prosvijetljen um ne može ne razmišljati o nadnaravnom. Ja Ga vidim u svemu oko sebe i u sebi. Ja sam katolik i Hrvat. I na to sam ponosan.
