Svako toliko se pojavi neki video koji je zabilježio trenutak u kojem ‘dječak prvi put vidi telefonsku govornicu’ i ne zna što je to. Starijima je to zabavno, ali upravo takvi događaji nas podsjećaju kako vrijeme brzo leti. Prije desetak godina smo muku mučili s dial -up vezom, a danas se spajamo preko wifi-ja s vrha Mt. Everesta.
Loš signal i baterija na deset posto su postale najveća okupacija današnjeg čovjeka. Jako brzo smo zaboravili vrijeme kada bi se s nekim dogovorili i uistinu pojavili u to vrijeme bez poruka’evo me za pet minuta’.
Vrijeme smo provodili na ulici, razbijenih koljena i crvenih lica, padali smo s bicikle i penjali se po stablima. Imali smo Kinder Ladu i Njofru, igrali se ‘na laštik’ i imali prijatelje. Ne one virtualne, nego one prave.
Svako vrijeme nosi svoje prednosti, a kraj godine je idealan trenutak da postanemo svjesni kako to vrijeme brzo prolazi. Nije bilo tako davno kada smo okretali brojčanik da bismo nazvali nekoga, zar ne?
I prije je bilo vruće ljeti pa nismo imali ‘crvena upozorenja’. I prije je grmjelo i sijevalo pa nismo imali opasnost četvrtog stupnja.
Ne treba živjeti u prošlosti, naravno, ali neke trenutke bi bilo lijepo vratiti, barem nakratko.
Za deset godina ćemo vjerojatno i na ovo što sada imamo gledati s čuđenjem, zato iskoristite svaki trenutak. Prisjetimo se nekih dobrih starih vremena, uzmimo ono najbolje iz njih i iskoristimo to u budućnosti.
foto:Facebook Dobra stara vremena
