Rat na Bliskom istoku i migrantska kriza, kojoj još uvijek svjedočimo, nadahnuli su mnoga književna djela, ali ni jedno od njih nije ostvarilo ni približan uspjeh kod šire čitateljske publike kao roman Pčelar iz Alepa. U čemu je njegova tajna?
Zamisao o pisanju romana o pogibeljnom i tegobnom izbjegličkom putovanju sirijskog pčelara i njegove supruge, umjetnice koja je oslijepjela nakon eksplozije u kojoj su izgubili sina, izrodila se dok je Christy Lefteri volontirala u izbjegličkom kampu u Ateni.
Kada je 2019. objavljen, Pčelar iz Alepa preko noći je postao međunarodni bestseler, prodavši se za kratko vrijeme u više od milijun primjeraka i donijevši svojoj autorici neočekivanu književnu slavu.
Roman Christy Lefteri stoga danas opravdano stoji uz bok djelima poput Goniča zmajeva Khaleda Hosseinija. A sve je počelo u proljeće 2016. godine, kada se Christy Lefteri, tada još nepoznata britanska književnica, zaputila na Cipar u posjet ocu i rodbini koji su ondje živjeli na istočnoj strani otoka, odakle se jasno mogla vidjeti sirijska obala. U Siriji su se u to vrijeme vodile žestoke borbe za Alep, jedan od najstarijih nastanjenih gradova u povijesti.
‘Sjedeći ondje na obali’, prisjeća se Lefteri u intervju koji je dala povodom izlaska svoje knjige, čiji je je strelovit uspjeh nemalo iznenadio i nju samu, ‘gledala sam preko mora, prema drugoj strani, i shvatila kako sam zapravo sigurna; sjedila sam ondje i promatrala – ciparsko more je zaista prekrasno – a tamo na drugoj strani, pred mojim očima, odvijala se ljudska katastrofa’.
Ljudi u Alepu svakodnevno su ginuli, djeca su umirala od gladi i nedostatka lijekova, stoga su se mnogi, kako bi sačuvali živote, odlučili pobjeći iz opkoljenog i potpuno razrušenog grada. Lefteri je tada silno htjela pomoći, ali bila je svjesna da je odlazak u Siriju nemoguć, stoga je već istog ljeta odlučila volontirati u izbjegličkom kampu u Ateni, gdje su u to vrijeme pristizale mnoge nesretne obitelji, ‘izgubljene i preplašene, većinom iz Sirije’.
Ondje je provela dva ljeta pomažući im i slušajući njihove potresne ispovijesti o tome kako su preko noći izgubili sve što su gradili cijeloga života, mnogi od njih bili su vidno traumatizirani zbog gubitka svojih najbližih. Shvatila je da ljudi, unatoč jezičnoj barijeri, ‘žude ispričati svoje životne priče, a te njihove priče’, kako navodi Lefteri u pogovoru svoje knjige, ‘jako su me uznemiravale. Ali to je bila njihova stvarnost; to je bilo ono kroz što su prošli… I to mi je iskustvo – što sam bila tamo za njih u najgorim trenucima njihova života – otvorilo oči’.
Lefteri se nakon dvije godine volontiranja u izbjegličkom kampu vratila u London, nadajući se da će užas koji je vidjela i čula izblijedjeti. ‘Ali nikako nisam mogla sve to izbaciti iz misli. I to je razlog zašto sam odlučila napisati roman, željela sam prenijeti priče te djece i tih obitelji’. Njezin roman, koji tematizira gubitak, ali jednako tako i ljubav i izlazak iz tame u koju znamo porinuti, odmah po objavljivanju 2019. godine, osvojio je književne kritičare i srca publike diljem svijeta, donijevši joj neočekivanu književnu slavu. Glavni lik njezina romana, Nuri, nekoć ponosan otac i pčelar, nastoji se iznova povezati sa svojom slomljenom ženom Afrom, ali ona u početku nikako ne želi napustiti Alep jer se ‘začahurila u toj svojoj tuzi’. Nuri je svjestan da moraju otići ako žele preživjeti.
Na svome opasnom putovanju na Zapad, njih dvoje moraju se suočiti ne samo s neizrecivom boli zbog gubitka djeteta koji ih je posve dotukao, stvorivši između njih dubok jaz, nego i s mnogim drugim životnim pogibeljima koje bi slomile i najhrabrije među nama. Ali možda najveća opasnost s kojom se iz dana u dan suočavaju nije puko preživljavanje, nego prijetnja da se postupno izgube u tamnim bespućima svoje tuge koja im malo-pomalo nagriza dušu i sve ih više međusobno udaljava.
Dirljivo, snažno, suosjećajno i prekasno napisan, Pčelar iz Alepa oda je čovječnosti i snazi ljudskoga duha. Ispričan naizgled jednostavno, ovaj je roman zapravo ona vrsta knjige koja nas podsjeća na to koliku snagu imaju riječi umješnog pripovjedača. Knjiga je ovih dana ugledala svjetlo dana i u hrvatskom izdanju, u prijevodu Julijane Jurković Ravić, a objavila ju je izdavačka kuća Stilus knjiga iz Zagreba.
‘Hrabar i provokativan, ovaj roman zaokupit će naše misli i otvoriti nam oči’
Heather Morris, autorica Tetovirera iz Auschwitza
***
‘Vješto napisana i pogonjena neodoljivom pripovjedačkom snagom, ovo je potresna i autentična priča o sudbini sirijskih izbjeglica’ (Kirkus Reviews)
‘Christy Lefteri tankoćutno oslikava kako izgleda kada rat pokuca na vrata običnih ljudi, upozoravajući na neprimjetne posljedice trauma i boli’ (Time)
‘Zadivljujuća i snažna priča o sirijskim izbjeglicama koje su se odvažile krenuti na pogibeljno i mučno putovanje… nema sumnje da će na čitatelje ostaviti snažan dojam, zbog svoje psihološke snage i emocionalne britkosti’ (Publishers Weekly)
‘Roman koji je nemoguće pročitati, a ne ostati ganut njegovom pričom…’ (Observer)
‘Lefteri je stvorila uvjerljivu i bolnu priču o želji za preživljavanjem – i o nepokolebljivoj snazi ljubavi’ (Sunday Mirror)
Knjigu možete kupiti na web stranici Stilus knjige
O autorici
Christy Lefteri odrasla je u Londonu i dijete je izbjeglica s Cipra. Predaje kreativno pisanje na Sveučilištu Brunel u Londonu. Ideju za Pčelara iz Alepa (The Beekeeper of Aleppo, 2019.) dobila je dok je radila kao volonterka Unicefa u Prihvatnom centru za izbjeglice u Ateni. Roman je dosad prodan u više od milijun primjeraka i preveden je na više od 25 svjetskih jezika, a 2020. donio joj je prestižnu književnu nagradu The Aspen Word. U srpnju 2021. Lefteri je objavila novi roman, Songbirds (Ptice pjevice).
