Pati li resor šibenskog dogradonačelnika za društvene djelatnosti zbog zahuktale predizborne kampanje Hrvatske narodne stranke kojom koordinirate za Devetu izbornu jedinicu?
Mislim da ne. Iz 2010. sam u 2011. godinu prenio 22 dana neiskorištenog godišnjeg odmora. U ovoj godini ako sam odsutan, a odsutan sam svega par dana, to su dani mog godišnjeg odmora na koje imam pravo. Svoje radno vrijeme i poslove u gradu odradim maksimalno i nastojim iskoristiti potencijal suradnika u stranci da odrade svoje zadatke.
Odete li u Hrvatski sabor nakon parlamentarnih izbora tko će vas zamijeniti u uredu dogradonačelnika?
Nitko. Odradit ću mandat do kraja. Čitav je niz primjera mojih kolega koji su saborski zastupnici i lokalni dužnosnici. Sadašnji zakon ni ne dopušta mogućnost zamjene, prema tome nema načina da nekome prepustim funkciju dogradonačelnika. Takav status može biti i iznimna prednost, da kao lokalni dužnosnik pripremite određene projekte i da onda sa političkim autoritetom parlamentarca ishodujete određene stvari.
POLITIČKE AMBICIJE
Hipotetski – hoćete li uz maratonske saborske sjednice i lobiranja po ministarstvima imati vremena za dogradonačelnički posao ili će ga morati obavljati netko drugi, drugi dogradonačelnik Franko Vidović ili pročelnica za društvene djelatnosti Živana Podrug?
Ja vam volim voziti. To mi je karakteristika. Nije problem sjesti za volan, doći u grad, riješiti problem i vratiti se nazad. Još uvijek sam u dobrim godinama. Sa 42 više niste mladi ali ste u najboljoj snazi i fizički i intelektualno. Meni je to još jedan izazov, ne spadam u ljude koji vole mirovati.
Znači, ‘blažena’ Dalmatina i Radimir Čačić.
Nikad u ovih sedam godina nisam izašao na auto-cestu, a da mi lik poštovanog predsjednika stranke nije zaigrao ispred očiju i svaki put sam rekao ‘Ratko, hvala ti’.
Predsjednik HNS-a je najavio da se u slučaju gubitka izbora povlači iz politike. Što ćete vi učiniti u slučaju poraza?
Na njegovom mjestu poslije toliko političkog staža bih vrlo vjerojatno i ja razmišljao slično. Smatram ga odgovornom osobom i razumijem njegov stav. Ja osobno, ukoliko bih svojim propustom prouzročio bilo kakav politički gubitak za stranku, vrlo vjerojatno bih postavljao stvari na jednak način.
Jeste li čuli da vas nazivaju pretorijancem Radimira Čačića?
To nije daleko od istine, mada poštujem i druge ljude u stranci. U mnogočemu sam sličan Radimiru Čačiću jer imam energiju za posao i privlači me realizacija konkretnih projekata. Pošteno govoreći, ja sam u društvene djelatnosti u gradu ušao silom prilika. Moj habitus je bitno drugačiji, po afinitetima sam bliži tipu političara kao što je Radimir Čačić. HNS je stranka koja se bavi projektima i isključivo živi za progres, a Čačić je strog ali pravedan predsjednik. Može me se nazvati i Čačićevim pretorijancem. Apsolutno.
Vidite li se danas-sutra u izvršnoj vlasti na državnoj razini, recimo na mjestu državnog tajnika za ribarstvo?
Čovjek sam koji je u ribarstvu ostavio mladost. Dvadeset godina sam proveo na palubi ribarskog broda, diplomirani sam inženjer morskog ribarstva, osoba koja je zastupala hrvatske ribare, i u svakom slučaju bez lažne skromnosti spadam među nekoliko najboljih poznavatelja problematike do čijeg se mišljenja drži. Nije tajna da u velikom dijelu ribarskog sektora postoji želja da, ukoliko Kukuriku koalicija pobjedi, budem državni tajnik, ali ovog trenutka mi zakonske okolnosti ne dozvoljavaju da budem na dvije razine izvršne vlasti. U budućnosti, bude li potrebe za time, moje prirodne niše su ribarstvo i pomorstvo, usudio bih se preuzeti odgovornost na višoj razini izvršne vlasti. Naravno da mi ne bi palo na pamet da se kandidiram za ministra kulture ili ministra zdravstva.
Kultura je važan dio resora dogradonačelnika za društvene djelatnosti. Smatrate li se suodgovornim zbog toga što HNK Šibenik od kraja prošle godine nema stalnog ravnatelja?
Ne, niti najmanje. Situacija u HNK Šibenik je produkt stanja unutar kazališta i jedne sramotne situacije koja se dogodila u Gradskom vijeću. To je recentni slučaj Senke Bulić.
Nije taj slučaj više recentni. Imali smo poslije i slučaj izabranog Marka Torjanca koji je odustao od mandata.
U taj se slučaj doista nismo petljali. Njega je predložilo Kazališno vijeće, potvrdilo Gradsko vijeće, a ono što se na kraju dogodilo je naknadna spoznaja Marka Torjanca da mu uvjeti koji su bili ponuđeni na natječaju, ne odgovaraju.
Zašto je po vama Marko Torjanac odustao od mandata? Da li zato što je zaključio da financiranjem kazališne produkcije preko gradske riznice ne može ostvariti program koji je zamislio?
To jednostavno nije točno. Iskustva sa prijašnjim financijskim funkcioniranjem kazališta daju nam za pravo da inzistiramo da postoji kontrola potrošnje sredstava. Svaki ravnatelj koji dođe imat će autonomiju i u izradi programa kazališta i u odlukama kako će ta dostupna sredstva potrošiti. Kazalište je samo jedna od javnih ustanova koje su uključene u sustav riznice i ja ne vidim zbog čega bi kazalište trebalo imati poseban status. Nema nikakve razlike u poziciji jednog ravnatelja kazališta i ravnatelja gradske biblioteke.
Ali neki ugledni djelatnici u kulturi i neki ugledni komentatori smatraju da se poslovanjem kulturnih institucija preko gradske riznice opstruiraju izvođačke produkcije.
Mislim da su u proteklih par desetljeća određeni krugovi u kulturi stekli vrlo komforne navike u odnosu na okruženje i pravi problem je u tome što se određeni dijelovi tog komfora gube kada se stvari dovedu u red. To je najveći razlog zbog kojega se stvorio otpor prema riznici, odnosno našem inzistiranju na urednom i transparentnom financijskom poslovanju. Ljudima iz gradske uprave ne pada na pamet petljati se u umjetničku i autorsku autonomiju.
Zna li se koliki su prihodi HNK Šibenik, od sponzora, ulaznica, gostovanja, iznajmljivanja dvorane…?
To se do sada nije znalo. Nije postojala nikakva kontrola. Sada je vlastitih prihoda kazališta, a na temelju do sada prikazivanog, predviđeno 150 tisuća kuna. To je samo mali dio onoga što kazalište potroši. Mi smo Torjancu bili zagarantirali da ćemo, ukoliko on uspije dignuti prihode kazališta, mi u rebalansu stavku sredstava za kazalište dizati za onoliko za koliko on osigura više novca. Apsolutno smo se tu fer postavili i ja sam mu osobno to tri puta napomenuo.
Gradsko vijeće je dalo tvrđavu Barone u koncesiju udruzi Juraj Dalmatinac, a prema ugovoru s Gradom, udruga je može davati u zakup s tim da sve prihode, od zakupnine ili ulaznica, mora utrošiti na održavanje tvrđave. Dakle, taj novac ne mora proći kroz gradsku riznicu. Zašto za društvo Juraj Dalmatinac vrijedi posebno pravilo i hoće li to pravilo financiranja biti možda primijenjeno i na neke druge udruge građana?
Čitava ta priča za nas je na jedan način nepoznat teren. Nismo do sada plivali u tim vodama i želja nam je bila da steknemo iskustvo na ovom objektu i temeljem tog iskustva formiramo neke buduće odnose za sve kulturne spomenike koji bi došli u obzir da ih se stavi u ovaj kontekst. Prvi put se pojavila jedna grupa građana koja bi se pobrinula oko tvrđava, s namjerom da to rade isključivo za opće dobro.
DILEME OKO TVRĐAVE BARONE
Postoji li sustav kojim će se kontrolirati hoće li društvo raditi za opće dobro ili će neki raditi za svoju dobrobit?
Mislim da postoje u ugovoru određene klauzule koje Gradu daju za pravo da raskine ugovor ukoliko smatra da su izašli izvan zadanih okvira ili napravili bilo kakvu zloupotrebu. Cijeli tekst ugovora ne znam napamet ali mislim da su stavljeni dovoljno dobri zaštitni mehanizmi.
Tvrđava Barone udruzi je dodijeljena bez javnog natječaja. Kako se moglo dogoditi da se tvrđava tako olako dodijeli tek osnovanom društvu iako je bilo i drugih zainteresiranih? Čak je HNS-ov gradski vijećnik Draško Lambaša upozorio da se nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave po zakonu može raspolagati samo na osnovu javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržnoj cijeni, ali je svejedno glasao ‘za’.
Šibenske tvrđave su više od desetljeća bile zanemarene od strane svih koji su bili nadležni da vode računa o njima. Onda vam se desi da se organizira grupa građana po uzoru na dubrovačko društvo koje je pokazalo dobre rezultate i koji vam dođu s velikim ambicijama. Grad je procijenio da im treba dati šansu, da vidimo što su kadri učiniti. Kad su u pitanju udruge u kulturi i one koje se bave humanitarnom radom Grad ni do sada nije običavao raspisivati natječaj kako bi njima dao koju nekretninu, nego bi im prostor, ako bi njime raspolagao, jednostavno dodijelio.
Pa dobro, nisu to baš sasvim usporedive stvari. Ipak je ovdje riječ o povijesnoj baštini i potencijalno velikoj financijskoj dobiti ali i o činjenici da je bilo drugih zainteresiranih.
Ne bih komentirao druge zainteresirane. Poštujem ono pozitivno što su napravili ali ne znam kolike su njihove stvarne mogućnosti i kakva je situacija trenutno s tim udrugama.
Osim Marijana Skroze i njegove udruge Šibenik grad djece za tvrđavu Barone je bio zainteresiran i jedan poduzetnik koji je bio spreman uložiti četiri milijuna kuna.
Nisam imao priliku razgovarati s tim poduzetnikom niti sam na bilo koji način, osim preko medija, upoznat da postoje takve intencije. Međutim, odnos Grada i bilo kojeg poduzetnika koji bi uključivao komercijalno korištenje tvrđave radi ostvarivanja dohotka pravno bi bio bitno drugačije određen. U prijevodu, poduzetnici bi trebali proći kroz javni natječaj i vrlo izvjesno bi ugovorni odnos između Grada i poduzetnika koji kani ostvarivati profit bio bitno drugačijeg sadržaja od onoga koji je potpisan s udrugom Juraj Dalmatinac.
Hoće li Grad nešto konkretno poduzeti nakon najava organizatora da iduće godine možda neće biti Off jazz & blues festivala, između ostalog i zbog slabe podrške gradske vlasti?
Mi gledamo na taj festival sa simpatijama i poštujemo trud organizatora i ono pozitivno što je taj festival donio šibenskoj kulturi i ljetnoj ponudi. Sredstva smo do sada davali na osnovu onoga što nam je raspoloživo. Ukoliko postoje toliko ozbiljne poteškoće u održavanju tog festivala, moja je želja da organizatori dođu kod mene u ured, da sjednemo, vidimo kako stoje stvari i koji dodatni napor može Grad učiniti, bilo financijski, bilo organizacijski. Naša je želja da taj festival bude i dalje na kalendaru ljetnih događanja.
MILIJUNSKA DOBIT OD TERRANEA
Završio je Terraneo. Bili ste tamo, kakvi su dojmovi?
Odlični. Prvo što moram primijetiti to je da je publika koja je posjećivala Terraneo prilično mirna i zahvalna publika. Jer kroz festival je u pet dana procirkuliralo više od 40.000 posjetitelja i sama činjenica da se nije dogodio ni jedan izgred je nešto pozitivno. Festival je za prvu godinu ispunio i najoptimističnija očekivanja i organizatora i nas koji smo im dali podršku od prvog dana kad su banuli kao uskoci na prvi kat Krešimirovog doma. Apsolutno smo zadovoljni.
Može li se već izmjeriti korist koju je Šibenik imao od Terranea?
Po nekim mojim procjenama u Šibeniku je isključivo radi Terranea boravilo 4-5 tisuća ljudi, što u kampu što u privatnom smještaju. Činjenica je da tih dana u Šibeniku nije bilo slobodnog kreveta, a dovoljno govori i promet taksija tih večeri u odnosu na ono što je uobičajeno, prihode koji je zabilježio gradski parking, koji su zabilježili trgovački centri u okruženju, prihode koji su zabilježili ugostitelji. Teško je to sada zbrojiti ali smatram da se u Šibeniku na račun Terranea izvan granica festivala zavrtio milijunski promet. To je direktna korist, a indirektna korist koju je Šibenik doživio od Terranea je puno veća. Nikad ni jedan događaj, pa čak ni posjet norveškog kralja, nije na tako pozitivan način i toliko intenzivno u medijima pozicionirao Šibenik kao mjesto koje je vrijedno dolaska.
Pretpostavljam da ćete učiniti sve da festival zaživi. Možete li pomoći više nego što se pomogli ove godine?
Sjest ćemo s dečkima i curama iz Terranea i napraviti analizu. Mi smo dali svoj obol za organizaciju festivala samom činjenicom da smo im dali podršku kada su nenajavljeno banuli kod nas nakon što su u razgovoru s upravom Grada Zadra naišli na hladan i rezerviran prijem. Kad su nam pokazali kataloge sa svojim referencama i projekt Terraneo, mi smo odmah to prihvatili. Jedina je dilema bila lokacija. Meni je odmah palo na pamet da bi vojarna Bribirskih knezova bila idealna. Zazvao sam kolegu, pa smo ih odmah taj dan odvezli u vojarnu, a oni kad su vidjeli lokaciju u istom su se momentu zaljubili. Mi smo se poslije angažirali i politički i tehnički, gradska poduzeća su odradila ogroman posao u pripremi terena, organizaciji kampa, parkinga, vode…
