Možemo li na samom početku izračunati koliko je posljednjih pet godina Županijska lučka uprava svojim sredstvima, te sredstvima iz države uložila u šibensko-kninski akvatorij?
Kada sam 2008. preuzeo ustanovu, vrijednost investicija bila je – nula kuna. Iduće godine smo krenuli s investicijama te smo od 2009. do danas uložili ukupno 12 milijuna kuna. Moram napomenuti kako ulaganja stižu iz tri izvora. Prvi je samostalno poslovanje Županijske lučke uprave, drugi je županijski proračun iz kojeg se svake godine za investicije u pomorsko dobro izdvoji nekoliko stotina tisuća kuna, te treći je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Moram kazati kako su naši izvori prihoda iz godine u godinu u porastu. Prije svega, ustanova se financira od nekoliko koncesija na pomorskom dobru – AZ Commercu na šibenskoj rivi, Lukoilu uvali Dumboka, učilištu Libar u uvali sv. Petra, te INA-inoj benzinskoj pumpi na rivi – a u posljednje vrijeme okrenuli smo se nautici u kojoj smo našli stabilan izvor prihoda. Zato sve više ulažemo upravo u nautičke vezove, te smo u posljednje četiri godine otvorili sidrišta u Kapriju, Prvić Luci, Zlarinu i Primoštenu. Ta naša ulaganja u nautiku rezultirala su povećanjem prihoda na toj stavci za 10 do 15 posto godišnje te sada iznose oko 3,5 milijuna kuna. To je rezultiralo i većim brojem brodova koji su u sezoni plovili našim akvatorijem. Ove godine zabilježili smo 25.000 brodova i povećanje od 1.500 brodova u odnosu na lani. To je impozantna brojka.
NEOGRANIČENE MOGUĆNOSTI
Kada govorimo o nautici, koja bi bila brojka brodova u našem akvatoriju po sezoni s kojom biste bili zadovoljni, te koliko je još potrebno ulagati?
Prije svega, moram reći da mi nismo konkurencija marinama, nismo luke od posebne namjene, već luke otvorene za javni promet. Ako se ne širimo, limitirani smo i nekonkurentni u svijetu u kojem bilježimo ogroman porast nautičkog prometa. U ovom trenutku mogućnosti širenja su neograničene. Osim što postoji objektivna potreba za novim sidrištima, njihovom implementacijom čuvamo dno od devastacije. Imate savršen primjer na Kapriju gdje su se, otkako smo ugradili sidrište, po prvi put nakon dosta godina vratile periske. To sve treba dodatno unapređivati. Evo, najprije smo vezove dali na upravljanje sportskim društvima, te smo na taj način na otocima, na kojima je malo prilika za zapošljavanje, doveli nova radna mjesta, a prihodima koje ostavljamo društvima, otvorili mogućnost za nova ulaganja u otočku infrastrukturu. Sada razmišljamo da na otocima gdje se nalaze naša privezišta uvedemo i električne motore kako bismo išli u skladu s pričom o prirodnoj održivosti. Ono što treba biti naš cilj jest uvođenje reda u pomorsko dobro, ostvarivanje uvjeta koji će spriječiti brodove da bace sidro bilo gdje, ‘na divlje’, i koji će omogućiti održivo upravljanje obalnim pojasom.
Veliki projekt koji ste najavljivali su rekonstrukcija takozvanog mandroća u šibenskom Docu kojim bi se spriječilo plavljenje šibenske rive. Što je s tim projektom?
Konzervatori su nam dali svoje mišljenje i neke primjedbe koje u načelu ne negiraju projekt, budući da ne mijenjamo vizuru obale, sve radimo u kamenu i samo omogućavamo nove komunalne vezove. Što se tiče rokova, u ovom trenutku mogu najaviti kako ćemo čitavu iduću godinu potrošiti na izradu komplicirane dokumentacije za početak radova. Trenutno imamo idejno rješenje i naručen idejni projekt, a nedostaje nam sve ostalo, studije o utjecaju na okoliš, glavni projekt, potvrda glavnog projekta, lokacijske dozvole… Ponudio sam da svu dokumentaciju plati Županijska lučka uprava, a ostatak od oko dva milijuna eura namaknut ćemo najvjerojatnije iz EU fondova.
Hoće li se tim projektom, riješiti problem poplava u Docu?
Pretpostavljam da će se njime riješiti 80 posto tog problema. Ostat će problem nadiranja vode ispod rive, budući da je čitav taj potez Doca napravljen na nasipu. Međutim, planiramo plombirati postojeću rivu, koju ćemo i dignuti na višu razinu tamo gdje je ona ispod razine mora, čime će se zaustaviti nadiranje mora. Ostatak vode koji bude plavio riješit ćemo novim kanalom koji ćemo prokopati čitavom dužinom rive, od caffe bara Domald do kafića Faust, u koji će se voda slijevati i pumpama ispumpavati u odvodnju. Ne razumijem ljude koji odgovaraju s ‘neću’ i ‘ne mogu’. Nije nam u interesu raditi projekte koji će biti kao Semiramidini viseći vrtovi, već objektivni projekt koji će imati realnu mogućnost za realizaciju.
Što je s velikim projektom Vrnaže koja bi, prema najavama, trebala postati luka za komunalni vez građana?
S obzirom da postojeći projekt, koji je izradila bivša vlast, prema mom mišljenju nije dovoljno obuhvatan i sadržava određene propuste tehničke prirode, radit ćemo potpuno novi projekt. Postigli smo dogovor s Gradom Šibenikom da se projektom obuhvati čitavo područje uvale, od znaka marine za megajahte na Kulinama do Šipada s druge strane. Po mojoj procjeni, u okviru luke otvorene za javni promet sutra bi se u Vrnaži moglo naći i do 600 vezova. To se u ovom trenutku čini puno, ali moramo znati da broj plovila registriranih u Šibeniku svake godine raste. Danas ih ima već četiri tisuće, a treba predvidjeti mogućnost da će on za nekoliko godina biti još i veći, te da će te brodove trebati negdje ‘parkirati’. Vezovi za građane dosad su bili nepravedno zanemareni, a trebali bi biti ‘domaći rad’ svakog tko se bavi pomorskim dobrom. Vrnažom planiramo popraviti tu dugogodišnju štetu i ponuditi upravo to – komunalne vezove koje će koristiti naši Šibenčani. Grad sada mijenja prostorne planove koji bi se uskladili s novim projektom, te kojima bi se proširilo lučko područje.
Imate li procjenu vrijednosti projekta?
Prema starom projektu koji je radila bivša vlast, i koji neće odgovarati novom rješenju, procjena vrijednosti radova iznosila je 30 milijuna kuna. Međutim, u tom starom projektu pronašli smo zamjerku, prije svega, u činjenici što je predviđao nasipanje terena do dubine od četiri metra, što komunalna lučica ne zahtijeva. Riječ je o malim brodovima koji ne traže veliki gaz. Zato držim da ćemo te vrijednosti znatno smanjiti, a projekt kroz nekoliko faza svesti na vrijednost od svega dva milijuna eura, ili 15-ak milijuna kuna. I na ovom projektu ćemo kroz 2014. prikupljati dokumentaciju, da bismo radove mogli započeti godinu kasnije.
MEGA PROJEKTI
Dakle, mogli bismo najaviti da će u 2015. godini startati radovi na dvije najveće pomorske investicije na šibenskom području?
Apsolutno. I tu dolazimo do problema financiranja. ŽLU je odavno naučila da bez pripreme projekata na vrijeme ne možemo očekivati niti novac, niti realizaciju. Zato ćemo na vrijeme projekte dovesti do faze da se mogu realizirati i prijaviti ih za financiranje na europske fondove. Čak ukoliko budemo morali čekati na odgovor Europe, koja, uzgred budi rečeno, rado sufinancira takve infrastrukturne zahvate, možemo rascijepati radove, te ih provoditi u fazama. Inače, moram naglasiti da to nisu jedina dva projekta koja imamo namjeru financirati europskim novcem. Na EU fondove već smo aplicirali izgradnju trajektnog pristaništa na Zlarinu i Kapriju, te uređenje luke otvorene za javni promet u uvali Stubalj u Bilicama. S načelnikom Općine Bilice dogovorili smo se kako ćemo, dok čekamo potvrdu iz Europe za taj ogroman projekt kojim je obuhvaćena čitava bilička uvala i koji će, siguran sam, donijeti jednu kompletno novu perspektivu toj mladoj općini, krenuti s izgradnjom centralne rive koja ide 100 metara okomito na obalu. Mislim da ne smijemo zaspati. Dok čekamo Europu, ako imamo novca, a ŽLU će ga imati, počet ćemo s radovima i odvijati ih kroz faze na svim našim velikim projektima. Osim toga, očekujemo da će u dogledno vrijeme po novom zakonu Županijske lučke uprave povećati svoju nadležnost, a svi ovi projekti idu upravo u tom smjeru.
Kako jedinice lokalne samouprave, kojima je često smetalo što netko drugi upravlja pomorskim dobrom na njihovom području, gledaju na mogućnost proširenja područja kojim ŽLU gospodari?
Da budem iskren, oni nas sve više traže da preuzmemo pomorsko dobro na njihovom području. Odlično surađujemo s lokalnim samoupravama. Više – manje sve općine i gradovi shvatili su da je u njihovom interesu proširenje nadležnosti Županijske lučke uprave. Mi imamo titular, samostalna smo ustanova koja sama sebe financira i koja je visoko likvidna, ali i garantiramo sustavnu skrb o pomorskom dobru, te su jedinice lokalne samouprave na taj način lišene velike brige i investicija. A, mi se brinemo da ništa ne radimo silom, već samo u dogovoru s njima.Evo, u Tisnom je izgrađen takozvani jugobran koji je bio neprimjereno kritiziran, a na koji ćemo mi nagraditi dodatnih 180 metara rive, u dogovoru s općinskom vlašću. U Primoštenu ide rekonstrukcija pristaništa, u Jezerima se priprema proširenje lučkog područja i rekonstrukcija obale.
Što biste istaknuli kao najveći uspjeh ŽLU otkako vodite tu ustanovu?
Prije svega, mi smo mala ustanova s malo zaposlenih, koji su, međutim, zasukali rukave i odradili lavovski posao. Također, izgradili smo odličan odnos s lokalnim upravama, sa svim spektrom različitih političkih rješenja. Tako ne postoji nijedno područje koje je zanemareno u smislu održavanja i ulaganja. Čitavo ovo vrijeme imamo odličnu suradnju s resornim ministarstvom, što se vidi po velikim projektima riva i pristaništa za ribare u Rogoznici i Murteru. Veliki uspjeh ove ŽLU su upravo te dvije rive koje su prva dva nova pomorska objekta izgrađena na šibensko-kninskom području u proteklih 30 godina! Na koncu, prihodi nam svake godine rastu do 15 posto, a naš godišnji program koji sastavimo realiziramo 80 do 90 posto, s tim da realiziramo i neke projekte koje nismo predvidjeli. Zbog svega toga ne mogu ne biti silno zadovoljan napravljenim poslom.
Šibenik je nekad bio grad sporta koji je u jednom trenutku imao osam prvoligaša. Danas, šibenski sport nije na najvišim granama. Kako to komentirate?
Mislim da je u sportskoj politici ovaj grad u potpunosti zakazao. To se nije dogodilo ni u zadnje četiri godine niti u četiri mjeseca, već, slobodno mogu to kazati, posljednjih 40 godina. Sport je postao perjanica hrvatskog nacionalnog bića, a u Šibeniku smo dozvolili da nam sportovi po kojima smo nekad bili poznati potpuno izgube značaj. Ulaganja u sport su počela padati i još su uvijek u silaznoj putanji. Tradicionalni šibenski sportovi, od veslanja i nogometa do košarke, danas žive na rubu održivosti. Evo vam primjer nogometa – nismo u stanju deset godina napraviti pomoćni teren s umjetnom travom, nego nam djeca treniraju u nenormalnim uvjetima i na betonu. A, sve počinje od infrastrukture. Ovdje govorim o preduvjetima koje imaju naša djeca, ne profesionalni igrači. Dok je sport kopnio, sve ostale društvene djelatnosti su rasle. Kultura nam je na visokom nivou. Živio sam u Americi neko vrijeme i posvjedočio se da grad veličine Šibenika ima poštu, kafić i trgovinu, a za sve ostalo, od kazališnih predstava do utakmica, morate ići u veće gradove i voziti najmanje sto kilometara.
No, situaciju u sportu, prije svega u HNK Šibeniku, najviše je odredio profesionalni nivo.
Istina, profesionalna momčad košta. Ali sada ću kazati javno ono što nitko ne želi izustiti – da bi NK Šibenik igrao drugu ligu potrebno je najmanje pet do šest milijuna godišnje za održavanje hladnog pogona, za treću ligu trebate dva ili tri milijuna, a pri tome Grad Šibenik i Županija šibensko-kninska ne daju zajedno niti milijun kuna godišnje. Nemojmo zanemariti kakvi su gospodarski uvjeti u Šibeniku. Prema ovoj računici jedino je logično da Grad napravi drugačiju raspodjelu sredstava, te da se uspostave pravila koja će poštivati realne troškove klubova.
DOGOVOR ZA STOLOM, A NE NA TRAVNJAKU
Ipak, javnost je bila iznimno kritična prema Upravi kluba.
Možda, ali morate znati da smo uspjelinešto što je izgledalo nemoguće – spasiti ime kluba, a ime je sveto. Dozvolili smo da se ugasi košarkaški klub Šibenka u kojem je prve korake napravio slavni Dražen Petrović, što po mom mišljenju, nikad nismo smjeli učiniti. Napori aktualne uprave HNK Šibenika išli su upravo u tom pravcu, da spasimo ime kluba, da ne dozvolimo da ta dugogodišnja sportska tradicija nestane sa Šubićevca. Sada bismo intenzivno trebali raditi na tome da se Funcuti vrate klubu, da se poistovjete sa sportom jer su oni ipak držali klub.
Mislite li da su navijači Šibenika s pravom ljuti na razvoj situacije koju klub prolazi?
Kad se tiče plasmana, navijači su uvijek s pravom ljuti kad nema rezultata. Ali ovdje se radi o tome da naš uspjeh koji se dogodio, nije bio realan, nije imao čvrsto financijsko zaleđe. On se dogodio iz entuzijazma Uprave i igrača, otišli smo u Europu, igrali smo finale kupa i bili četvrti. Nakon toga, u dva prijelazna roka kada nam se prvi put dogodilo da nismo prodali igrača, dogodila nam se neimaština. Nismo mogli plaćati igrače izvana, a profesionalnim ugovorom nismo mogli vezati domaće igrače. Navijači koji su to gledali sastrane nisu raspolagali ‘insajderskim’ informacijama. Ljudi su mislili da je sve to lako, da nas financira Grad Šibenik, što nije točno. Eto, tu treba pronaći granicu, da oni imaju dostupne informacije. Zato bih sutra odmah potpisao da u preoblikovanju kluba predstavnici navijača sjede u nadzornom odboru kluba kako bi vidjeli što se i zašto se događa. Na koncu, uvjeravam vas da je izbacivanje HNK Šibenika u treću ligu dogovoreno za zelenim stolom, a ne za zelenim travnjakom i za to ne može biti odgovoran nitko u HNK Šibeniku.
