Radnih mjesta svakim je danom sve manje, a nezaposlenih na burzi rada sve više. Međutim, poimalo bizarno zvuči činjenica da, kako biste uopće postali konkurenti za neki posao, morate najprije zavući ruku u novčanik. I to, kako se čini, prilično duboko. Valja najprije napisati zamolbu i životopis, potom dostaviti ovjerenu kopiju diplome, uvjerenje o nekažnjavanju, originale domovnice i rodnog lista, ponegdje treba i vozačka dozvola i potvrda o boravištu, zatim neki poslodavci traže fotografije, pa slijedi kuvertiranje, slanje preporučenom pošiljkom (što također košta).
Kad se sve zbroji i oduzme, traženje posla po natječaju svakog nezaposlenog može koštati oko sto kuna, ako ne i više.
Kada bismo uzeli da svaka nezaposlena osoba u Hrvatskoj pošalje samo jednu molbu za posao s ovjerenim dokumentima, a trenutno je nezaposleno 372 694 osobe, državni aparat i popratne institucije ubrale bi preko 37 milijuna kuna! U Šibensko-kninskoj županiji od samo jedne molbe svakog nezaposlenog državne službe inkasirale bi gotovo milijun kuna, odnosno 482 000 kuna u samom gradu Šibeniku.
Da jue traženje posla skup ‘hobi’ potvrđuje nam i Zorana Gović, jedna od 4 820 nezaposlenih u Šibeniku.
SKUP SPORT
– Ide sezona, pa sada svi koji nešto žele raditi aktivno traže i šalju molbe, ali nitko ne razmišlja koliko je, u biti, to skup sport za nas nezaposlene koji ionako nemamo novca. Mi tražimo posao da bismo zaradili, a ovako ispada da netko zarađuje na nama – priča nam Zorana Gović, nezaposlena tajnica. Tvrdi da se na mnogo natječaja, posebno u državnim institucijama, traže originali ili ovjerene kopije i razni izvadci dokumenata koje je potrebno platiti.
– Rijetki su oni uredi koji traže radnu snagu, a gdje je moguće dostaviti kopije dokumenata s naknadnim uvidom u original. Tako da s kopijom svakog originala moramo najprije otići na ovjeru kod javnog bilježnika. Cijena prava sitnica – 50 kuna ili ručak za četveročlanu obitelj. Ima slučajeva da vam poslodavci traže i ovjerene preslike radne knjižice, a gdje je kopiranje i sto drugih čuda – revoltirano će Zorana. Ukoliko se traže originali domovnice i rodnog lista, tvrdi, jednostavnije je i jeftinije izvaditi original nego ovjeravati kopiju. Naime, u matičnom uredu po dokumentu naplate 25 kuna, što je upola jeftinije od javnobilježničkih 50 kuna.
– Najgore od svega je što vam, nakon što potrošite sav taj novac, poslodavac kaže kako da niste zadovoljili – dodaje Zorana Gović.
Koliko su veliki troškovi traženja posla zna i Dragica Rončević, profesorica povijesti i sociologije. Nakon što je diplomirala, protekle tri godine Šibenčanka neuspješno traži posao. Poslala je dosad na stotine zamolbi za posao u struci.
ODBIJENICE
– Tko zna koliko sam molbi poslala. Mnogo i previše. Neki mi nikad nisu niti vratili ovjerene dokumente. Znalo mi se dogoditi da sam trošila 200 kuna tjedno samo na natječaje za posao, a dobivala bi samo odbijenice, a ponekad su se troškovi penjali i do 400 kuna mjesečno, naravno, ovisi o periodu – iskrena je Dragica Rončević.
– Ponekad sam troškove slanja dokumenata na natječaje nastojala smanjiti direktnim pozivom u ustanovu koja bi raspisala natječaj da provjerim je li to ‘proforma’ ili uistinu traže nekog. U rijetkim slučajevima uštedjela bih koju kunu – zaključuje Dragica. Tko to onda zarađuje na nezaposlenima?
