Na dodjeli oznake Hrvatski otočki proizvod koja je 15. i 16. studenog održana u gradu Korčuli, na brojnim predavanjima i sjednicama riječi je bilo i teškom stanju hrvatskih otoka, od kojih je većina pod posebnom državnom skrbi. Međutim, to ne obuhvaća i šibenske otoke Zlarin, Kaprije i Žirje, jer se oni vode kao šibenski mjesni odbori. Dakle, spadaju pod Šibenik, koji po zakonu spada u razvijenija područja u državi. Time šibenski otoci dolaze u opasnost da iz državne kase dobivaju manje novčanih sredstava. Sve to bi moglo nastaviti trend odumiranja hrvatskih otoka, tako i Žirja, Kaprija i Zlarina. Iako se radi o malim otocima, na njima je prije sto godina živjelo znatno više stanovnika, brojke koje će se teško ikad više ponoviti. I na zadnjih nekoliko popisa stanovništva negativni trendovi nisu zaustavljeni.
Na posljednjem popisu stanovništva u Republici Hrvatskoj održanom 2011. godine, na otoku Zlarinu bila su prijavljena 284 stanovnika. U odnosu na popis stanovništva iz 1991. godine, kad je zabilježeno 359 stanovnika, ili 115 više od brojke s posljednjeg popisa. Dakle, radi se o padu stanovništva za jednu trećinu u zadnjih 20 godina, što je za otok sa samo jednim mjestom velika brojka.
HITNA BOLJA PROMETNA POVEZANOST
S druge strane, zastrašujuće zvuči podatak da je 1869. godine na Zlarinu živjelo deset puta više stanovnika nego danas, čak njih 3.063, ali takav pad dio je neke duge priče koja o raseljavanju stanovništva s hrvatskih otoka traje već skoro 150 godina. Primjerice, na idućem popisu stanovništva iz 1880. godine ta brojka je skoro prepolovljena, za samo 11 godina spustila se na 1.684 stanovnika.
– Situacija je sada nešto bolja, imali smo ove godine jedno veliko istraživanje o raseljavanju s hrvatskih otoka, ti su ljudi posjetili i Zlarin u sklopu projekta, te su znanstvenim radom došli do spoznaje da smo u pozitivnom trendu. Isto je i s dobnom strukturom stanovništva, nešto smo i iznad hrvatskog prosjeka po broju mladih ljudi – kaže predsjednik Mjesnog odbora Zlarin, Vladimir Buneta.
Ono što bi bilo osnovno da se broj stanovnika na Zlarinu poveća, po njemu je svakako bolja prometna povezanost s kopnom.
– Primjerice, nama je trebao informatički inženjer, a nismo ga mogli naći u Šibeniku, jer brodski prijevoz do otoka nije prilagođen poslovnim potrebama. Ideja INTERMODAL-a je odlična i nadam se da će se što prije ostvariti, ali nisam prevelik optimist, budući sam stalno gledao sudaranje onih koji trebaju o tome odlučiti, Vlada protiv gradova, pa Županija protiv više vlasti, i tako se stalno vrtimo u krug. Bez te prometne povezanosti ne možemo uopće razmišljati da bi pokrenuli neke značajnije gospodarske projekte na otoku. Zasad do 30 zaposlenih na Zlarinu žive tu, rade u pošti, dućanu, kafićima, ambulanti i DVD-u. Objektivno, na otoku nam trenutno ni ne treba više radne snage – kaže Buneta.
NA ŽIRJU PET ZAPOSLENIH
Na Žirju ni približno nije bilo toliko stanovnika, ipak se radi o najudaljenijem otoku šibenskog akvatorija, ali u zadnjih 100 godina i tamo se stanovništvo smanjilo za skoro sedam puta. Primjerice, na popisu stanovništva 1953. godine na Žirju je živjelo 766 stanovnika, na početku rata 1991. godine 160, a danas ih je samo 103. Najviše stanovnika na Žirju je živjelo 1921. godine, njih 780. Za razliku od Zlarina, na Žirju se nije desio drastičan pad stanovništva u 19. stoljeću. I tamo se brojka smanjila između 1869. i 1890. za oko trećine stanovništva, ali se nije prepolovila.
– Stalno zaposlenih preko cijele godine imamo petoro, u dućanu, ambulanti, imamo i patronažnu sestru. Naravno da se radi o maloj brojci, ali iznenadili biste se koliko ljudi živi na Žirju u zimskim danima, pogotovo sad kad se beru masline. Plan mi je intenzivirati poljoprivredu na otoku, ali ne bilo kakvu, već se orijentirati na mediteransko aromatično bilje, čije je branje stara žirjanska tradicija. To bi svakako otvorilo nova radna mjesta. Isto kao i razvoj stočarstva, na početku prošlog stoljeća na Žirju je bilo oko dvije tisuće grla razne stoke, a sad ih se može pobrojiti na prste dvije ruke. Zašto se ne vratiti tradiciji, Žirje je nekad bilo bogat otok, zašto to ne bi postalo i sad – kaže Željko Šižgorić, predsjednik MO-a Žirje.
Po posljednjem popisu stanovništva na otoku Kapriju živi 189 ljudi, i iz brojki je vidljivo da je, za razliku od Zlarina i Žirja, broj stanovnika na tom oku u zadnjih 20 godina porastao za šezdesetak. Tako je 2001. godine popisano 143 stanovnika, a deset godina ranije njih 130. Najviše stanovnika na Kapriju zabilježeno je 1921. godine, njih 710 .
KAPRIJE, UGODNO MJESTO ZA ŽIVOT
– Taj rast nije slučajan, Kaprije je postalo ugodno mjesto za život i sve se više ljudi želi preseliti na naš otok. Prije su ljudi znali prijavljivati prebivalište na Kapriju i zbog poreznih olakšica, ali to više nije slučaj. Stanovništvo je uglavnom starije životne dobi, ali trenutno imamo preko 20 mladih ljudi od 20 do 40 godina starosti, što predstavlja određenu snagu koju Zlarin i Žirje nemaju. Imamo i dobro opremljen dućan, ambulanta također dobro radi, imamo i poštu. Što se radnih mjesta tiče, imamo troje zaposlenih u ŠRD Gavun, a nekoliko ljudi radi i u poštanskom uredu. Uglavnom, postajemo sve ljepše mjesto za ugodan život tijekom cijele godine – kaže Dinko Jelovčić, predsjednik MO Kaprije.
Smatra i kako bi se sadašnji trend rasta stanovništva mogao i dalje nastaviti, pogotovo ako se realizira jedna od brojnih ideja vezanih uz susjedni Kakanj.
– Sportski akademski klub Mladost iz Zagreba već nam je predstavio ideju po kojoj bi na Kaknju napravili sportski centar, u koji bi sportaši dolazili tijekom cijele godine. Isto tako, postoje ideje da postanemo i jak centar za sportsko jedriličarenje. Ti projekti bi nam donijeli bar još 20 do 30 stalnih radnih mjesta, što bi značilo veliki zamah, a na Kaprije bi doselilo još dosta ljudi. Na tom planu radimo, ali nam fali veća podrška Grada Šibenika. Primjerice, potencijalni investitori nikako ne mogu doći do potrebnih papira od AUDIO-a i MORH-a, koji su upisano kao vlasnici. Tu bi nam gradske vlasti morale pomoći, ovako se osjećamo zapostavljenima – kaže Dinko Jelovčić.
Problem je i nedostatak adekvatne infrastrukture na otoku, pogotovo što se tiče vodovoda.
– Vodovod je već odavno izgrađen, a priključke je dobilo pola mjesta. Odjednom, ti radovi su stali. Mi bi bili zadovoljni i s time da za osam mjeseci imamo osiguranu vodu, zimske bi pregurali nekako i s gusternama. Nije mi jasno zašto se s tim radovima stalo, smatram da se aktualne gradske vlasti moraju s tim pozabaviti – kaže Dinko Jelovčić.
