U derutnom kućerku, bez vode i sanitarnog čvora, kako neslužbeno doznajemo, starica je živjela tri godine. Budući da žena ima 78 godina i navodno boluje od demencije, radi zaštite njezina dostojanstva ne objavljujemo joj identitet. Tko zna kako bi cijeli slučaj završio da se nije našao jedan hrabriji mještanin koji je u petak o svemu izvijestio Ministarstvo socijalne politike, ali i našu redakciju- prenosi Slobodna Dalmacija.
Iz Ministarstva su odmah reagirali i na teren uputili djelatnike šibenskog Centra za socijalnu skrb koji su stigli u pratnji policajaca, a pozvana je i liječnička ekipa. Kako neslužbeno doznajemo, policija nastavlja obradu cijelog slučaja. Novinarima je, kao i inače u sličnim situacijama, pristup mjestu događaja i starici bio onemogućen od MUP-ove službene osobe. No, i ono što smo vidjeli s relativne udaljenosti, bilo je dovoljno da se čovjek zapita – pa tko je ta osoba, bio on kći ili sin, susjed ili slučajni prolaznik, da u takvim uvjetima drži ljudsko biće, staro, nemoćno, bolesno…
Čekajući ishod događanja, u sjeni borova na brodaričkoj obali, u sebi smo molili Boga da staricu odvedu iz kućerka iz kojeg je dopirao neopisiv smrad ustajalosti i fekalija. Odahnuli smo kad smo nakon sat i pol čekanja taj prizor i doživjeli. Kuću strave najprije su napustili liječnik i medicinska sestra, a staricu su oko 13.30 smjestili u automobil i u pratnji socijalne radnice odvezena je s Brodarice. Iz Ministarstva socijalne politike nešto kasnije doznali smo da je starica smještena u udomiteljsku obitelj u široj okolici Šibenika, te da se svi ostali detalji i okolnosti slučaja ispituju, pa o svemu za sada nismo mogli dobiti detaljnije informacije.
Odahnuli su i oni malobrojni, hrabri mještani koji su na neizravan, ali nadasve human način sudjelovali u njezinu spašavanju. Prema njihovim pričama, starica je doživjela i proživjela grozote. Navodno je prve dvije godine, kad ju je kći M.P. smjestila u kućerak, dolazila žena koja ju je čuvala.
– Ta žena ju je izvodila u šetnju i bila s njom, ali zadnju godinu nema nikoga. Starica je bila sama, po cijeli dan stajala je na prozorčiću i samo gledala. Znala je udarati glavom o okno i jecati, a tek oko podne ili ure kći ili unuk bi joj donijeli nešto jesti. To su bile splačine, nikad normalan obrok. Starica to ne bi pojela, pa je ta hrana po dva tri dana stajala vani na stolu, iza staje. Izvrijeđali bi je i ostavili. Ili, skinuli bi je golu i tuširali zagrijanom vodom iz gume za polijevanje, tukli granama i gumom, a ona bi jadna samo jecala – kazala nam je osoba čije je ime poznato redakciji, a tvrdi da je sve to osobno i vidjela.
Ta osoba to više nije mogla trpjeti pa je slučaj prijavila resornome ministarstvu. Danas je zadovoljna što je starica izišla iz pakla koji joj je priuštila vlastita kći.
– Bolje da je ubiju nego da je ovako muče, koliko sam puta u sebi prozborila – kaže nam na kraju.
Izvor: Slobodna Dalmacija
