Slučaj TEF treba čitav preispitati!

Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Kako su stvari krenule, lokalni čelnici još će se i potući dok se pokušavaju razračunati oko pitanja opasnog otpada na TEF-u i njegovog mogućeg utjecaja na okoliš. Javna polemika između vladajuće gradske koalicije SDP-HNS i županijskog, odnosno oporbenog HDZ-a i recimo, samosvojnog ŠGF-a traje mjesecima, potencirana izgradnjom plaže Banj. Kulminirala je za vrijeme posjeta ministra zaštite okoliša Mihaela Zmajlovića. Dok su zajedno obilazili plažu Banj i TEF, šibensko-kninski župan, HDZ-ov Goran Pauk iskoristio je trenutak i najavio da će županija platiti testiranje fenola, PAH-ugljikovodika i mineralnih ulja, te tako upotpuniti postojeći elaborat i istraživanja teških metala i radioaktivnosti. SDP-ov dogradonačelnik Franko Vidović zaprijetio je Županiji kaznenom prijavom jer županijske vlasti godinama izdaju koncesije školjkarima za uzgoj dagnji (uzgojem školjaka se bavi i županov brat Siniša Pauk), pa je osnovano sumnjati, smatra Vidović, da je HDZ godinama tajio podatke o utjecaju otpada na okoliš. Dodajmo tome još bazen u Crnici i same stanovnike Crnice i Njivica, koji uvelike zahvaljujući bivšoj HDZ-ovoj garnituri sve to u prvim redovima udišu godinama, i imate punu sliku potencijalnog problema. No, umjesto prijetnjama, političkim prepucavanjima i možebitno šakom, situacija se može puno elegantnije riješiti, poručuje struka.

– Činjenica je da puno eminentnih stručnjaka navodi da se na navedenoj lokaciji nalazi otpad. Dakle, otpad kao takav može biti višekategoriziran, ne mora značiti da je neumitno i opasan. Mada je definicija opasnosti prilično rastezljiva. Nešto što je opasno za čovjeka možda nije za ribe i obrnuto – započinje Igor Meixner, kemijski inženjer i vlasnik tvrtke DLS iz Rijeke. Ovaj stručnjak vodio je preko 30 sanacija onečišćenja tla i odlagališta otpada, sanirao je brodove Američke ratne flote, a sudjelovao je u sanaciji regionalnog odlagališta Bikarac. Iako mu se riječi ‘otpad i plaža’ ne sviđaju u istoj rečenici, kaže, to je samo njegovo građansko promišljanje.

DOŠLO JE DO ŠIRENJA TVARI?

Činjenice su pak, sljedeće. Prema Listi otpada za zbrinjavanje iz veljače ove godine, postoje dvije vrste otpada na samoj lokaciji TEF-a. Najproblematičnija je katranska jama s izuzetno visokom koncentracijom PAH-ova, a uz nju su nakupine otpada u volumenima od 30 do 4000 kubika, čija koncentracija varira od par stotina do 10 000 mg/kg PAH ugljikovodika.

Taj otpad je dugo vremena na navedenoj lokaciji i vjerojatno je došlo i do mikrodisperzije otpadne tvari, pretpostavlja Meixner.

– Ono što se u ovom trenutku može učiniti je u biti ne stvarati paniku među stanovništvom, jer se ne radi o dramatičnim količinama opasnih tvari, osim u katranskoj jami u kojoj se nalazi otpad od nusproizvodnje. Teško mi je na bilo koji način prejudicirati stanje katranske jame, ali ona mi se sa ovog aspekta čini kao veći problem od ostatka otpada, jer samo zatrpavanje otpada pogotovo na rubnim mjestima uz more, a ovdje se radi doista o lokalitetu uz more, ne znači sanaciju, jer otpad u katranskoj jami nije inertiziran ni inkapsuliran. Otpad nije saniran zatrpavanjem, on je samo vizualno uklonjen. Nalazi se i dalje tamo, i činjenica je da ne može nestati s te lokacije. On može prirodnim putem, ispiranjem uslijed kiša i slično, samo migrirati. Isto tako, potrebno je konstatirati da se ne radi o akutno toksičnoj količini opasnih tvari – kaže Meixner.

S obzirom da je Fond za zaštitu okoliša još na proljeće odobrio Gradu Šibeniku beskamatni zajam za 5 milijuna kuna, prije završetka sanacije trebalo bi, smatra Meixner, sve preispitati –  od izrade i revitalizacije elaborata, samog načina sanacije, ishodovanja potrebnih dozvola, a po završetku turističke sezone obaviti samu sanaciju. Potrebno je isto tako preispitati postojeće dokumente o sanaciji, jer su tehnike sanacije industrijskih onečišćenja prilično uznapredovale u odnosu na period izrade navedenih dokumenata, dakle u odnosu na 2002. i 2007. godinu, kada su izrađene studije Eco Ine i APO-a.

PROBLEM LEBDEĆIH ČESTICA

– Ono što bih mogao preporučiti je da se otpad u ovom stanju kakav je i u ovom trenutku koji je, a to je početak sezone kupanja, u biti ne aktivira i da se ne radi ekskavaža. Ovako blago inertirani otpad je bolje u ovom trenutku ne dirati, ali čim se stvore uvjeti za sanaciju kompletnog područja, isto je potrebno obaviti i to isključivo ex situ metodom – kaže Meixner.

U prijevodu, opasni otpad treba potpuno ukloniti iz okoliša. Dakako da se sama sanacija mora pomno obraditi sukladno svim pozitivnim propisima Republike Hrvatske, poštujući sve definirane norme.

– Ono što svakako ne bih savjetovao je solidifikacija otpada iz katranske jame. Jer solidifikacija kao postupak ne dekompozira otpad, već ga samo inkapsulira. Dakle otpad je i dalje otpad, samo je obložen – pojašnjava ovaj kemijski inženjer.

Upozorava isto tako da ostaje problem lebdećih čestica na tom području. Iako su mjerenja zraka koje svake godine provodi Zavod za javno zdravstvo u Splitu pokazala da su teški metali, pogotovo mangan, u granicama kontrole na području TEF-a, Meixner smatra kako bi se svejedno, preventive radi, trebala napraviti dodatna istraživanja.

– U tom slučaju bi zasigurno savjetovao izradu prediktivnog matematičkog modela disperzije čestica, pogotovo zbog blizine naseljenih kuća, ali bih svakako savjetovao da se postavi jedna stanica za uzorkovanje lebdećih čestica na najbližem naseljenom objektu da se utvrdi sastav i količina lebdeće tvari – navodi ovaj stručnjak.

Meixner zaključuje kako je područje TEF-a previše vrijedan lokalitet i za grad i za županiju, da bi se stihijski donijela odluka o bilo čemu, pa čak i o sanaciji kao takvoj.


Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.