Krvava noga, lagani šok i poziv u pomoć. Ivana se pokušava sabrati od šoka, prvo ovogodišnje kupanje nije prošlo dobro. Skočila je na stijene na plaži ispred hotela Solaris i razderala nogu.
– Boli me… krvarim, ponavljala je, okupljajući oko sebe sve veći broj znatiželjnika. Srećom plaža je imala spasioca koji je, poput svevremenskog Mitcha Buchannona iz popularne serije ‘Baywatch’, skočio s plutačom i izvukao nesretnu djevojku iz mora. Odmah joj je pružio prvu pomoć i pozvao Hitnu. Sve je djelovalo vrlo realistično, samo ipak nije bilo stvarno. Naime, HCR u suradnji s Gradskim društvom Crvenog križa Šibenik organizirao je vježbu spašavanja ozlijeđenih i utopljenika, u sklopu posljednjih dana obuke spasioca. Osam mladića i dvije djevojke dobiti će dvogodišnju licencu spasioca na plaži.
Ovo vrlo atraktivno zanimanje privlači studente i mlade školovane ljude do 30. godine života.
ZAVODNICI NA PLAŽI
Neki tvrde da spasioci na plaži spadaju u red najuspješnijih zavodnika i tijekom ljeta uspiju zavesti mnoge djevojke, pa ne čudi velik interes snažnijeg spola za ovo zanimanje, ali nas je zanimalo što točno privlači djevojke.
– Pomaganje, nesebičnost… to je ono što me privlači. Želim dati nešto drugima i najradije bih spašavala na plažama u Vodicama – otkriva Kristina Mijat. Sport joj nije stran, viceprvakinja je Europe u taekwon-dou, a rado nam je pokazala i vještine kick boxinga te tajlandskog boksa.
Jedno je sigurno, s ovom curom nema šale. Njen kolega Slavko Dragutin, dipl. inženjer cestovnog prometa ovim poslom želi popuniti kućni budžet jer u struci, tvrdi, ne može naći posao.
– Imao sam prijatelja spasioca koji me jednostavno zarazio pričama… Kako ne mogu naći posao u struci, odlučio sam naći zanimljiv sezonski posao. Ovo je za mene veliki izazov – kazao je Slavko.
Kako postati spasilac? Nažalost, to ne može biti bilo tko. Prije intenzivnog tečaja obuke koji traje tjedan dana, svaki kandidat mora isplivati normu od 8 minuta na 400 metara te roniti 25 metara u daljinu.
– Već u početku otpadne gotovo trećina zainteresiranih. Biti sportaš, nažalost, nije dovoljno. Ove godine u Šibeniku smo imali jednog profesionalnog košarkaša koji nije uspio otplivati zadanu normu i nije mogao pristupiti obuci – kazala je Tanja Marinković, koordinatorica spasilačke službe HCK za Dalmaciju. Otkrila je kako je posao spasilaca iznimno odgovoran i težak jer, kad prođu tečaj, svi u svojim rukama imaju ljudske živote, koji kad se ugase često ostave traumatična iskustva za cijeli život.
– Lani je na plažama Dalmacije radilo 154 spasilaca na 42 spasilačke postaje. I nije bilo dosadno, imali su ukupno 222 intervencije i čak 16 utapanja. Međutim taj podatak je sigurno veći jer ovdje govorimo o intervencijama na plažama čiji su koncesionari zaposlili spasioce. Utapanja je bilo sigurno puno više – otkriva Tanja Marinković. Posao spasioca odgovaran je i težak. Plaća se uglavnom 30 kuna po satu i to preko studentskog ugovora. Na plažama na šibensko-kninskom području spasioci su lani imali 50 intervencija i čak tri utapanja.
ZAKON OBVEZUJE
– Iako zakon obvezuje koncesionare da moraju na uređenim plažama imati spasilačku službu, oni su nezainteresirani za zapošljavanje, a prolaze nekažnjeno jer su kontrole koje treba provoditi Lučka uprava rijetke i nikakve. Drugi problem je zapošljavanje premalo spasilaca – zaključuje Tanja.
– Svaki spasilac u četiri minute treba uočiti čovjeka, pokrenuti akciju spašavanja i dati mu prvu pomoć – dodaje Tanja Marinković zaključujući kako su najopasnije stjenovite plaže.
A, da su spasioci na plažama spremni za pomoć, uvjerili smo se i sami prilikom obilaska nekoliko lokacija na kojima djeluju. Smješten na ključnoj poziciji, odakle mu se pruža pogled na cijelu plažu, Jure Rak (21) budnim okom prati sve što se događa na plaži, spreman je na brzu reakciju.
– Najčešća intervencija koju sam imao bili su ubodi ježa, tako da sam lani dijelio komplete iglica i pinceta. Znao sam imati i po deset takvih intervencija dnevno. Drugi najčešći problem je što bih često na plaži nalazio uplakanu djecu koja bi odlutala od majke ili bih upozoravao kupače koji piju alkohol na plaži da ‘molaju’ – priča Jure. Tvrdi da se sa slučajem utapanja u svom jednogodišnjem stažu nije susreo, ali je imao slučaj da je muškarac skočio na glavu u plićak pa je udario glavom od kamen.
– Bilo je gadno jer je mislio da će izgubiti svijest. Cijelo čelo mu je bilo krvavo. Što sam učinio? Odmah nazvao Hitnu, a ranu sam očistio i previo – otkriva Jure. Kaže nam da će njihova služba dežurati na plažama do 15. rujna, a možda i duže ako se nastavi niz vrlo toplih dana, pogodnih za kupanje u moru.
Na području Šibensko-kninske županije spasilačka služba radi tek na nekoliko plaža u Vodicama, Solarisu, Jadriji, a prenapučene plaže čuvaju uglavnom po jedan ili dva licencirana spasioca. Bilo bi kudikamo bolje da spasilačku službu ima svaka plaža na našem području. To bi u najmanju ruku smanjilo broj nesreća na plažama, a bila bi i odlična poruka o sigurnosti na plažama koju bi koncesionari slali gostima. Umjesto da gosti koncesionarima šalju sudske tužbe, a hrvatskoj svojim lošim iskustvima crne ugled.
Šibenski ‘ST galebovi’
Iako se u prvome redu spremaju za djelovanje na domaćim plažama, Josip Bakula, Radoslav Čuruvija, Slavko Dragutin, Darko Grandeš, Ante Paić, Zvonimir Šikić, Marin Šušić, Tomislav Travčić te dvije djevojke, Andrea Ivas i Kristina Mijat, dobit će međunarodni certifikat ILS-a koji im omogućuje da rade kao spasioci u mnogim zemljama svijeta, a mogu postati i članovi prvog spasilačkog kluba u RH. Naime, ove godine je u Splitu otvoren prvi spasilački klub u Hrvatskoj popularno zvan ‘ST galebovi’.
– Članovi kluba su uglavnom aktivni spasioci, a klub su osnovali zbog humanitarnog rada, ali i zbog pripremanja novih spasilaca za ovaj poziv. Znači vrata kluba su otvoren svima koji su zainteresirani za pripremu ovog atraktivnog posla – kaže Tea Marinković, inače i zamjenica voditelja ‘ST galebova’.
