Da je rođen pet stoljeća kasnije, odnosno da je pripadnik modernog doba – Ivan Tomko Mrnavić bio bi pripadnik domaće ‘šoubiznis’ scene. Zaključak je to sinoćnjeg predavanja ‘Ivan Tomko Mrnavić – pustolov, hohštapler ili genealoški luđak’, profesorice dr.sc. Tamare Tvrtković s Hrvatskog instituta za povijest, održanog u Gradskoj knjižnici ‘Juraj Šižgorić’. Ivan Tomko Mrnavić, rođen daleke 1580. godine, u Šibeniku, zapravo je povijesna ličnost o kojoj se danas veoma malo zna. Povijest ga pamti kao kontroverznu osobu sklonu izmišljaju.
Ipak, šibenski dramski i vjerski pisac, prevoditelj, povjesničar, diplomat te crkveni dostojanstvenik osoba je nedovoljno istražena, a njegovu rehabilitaciju u budućnosti željela bi vidjeti i profesorica Tvrtković.
SVESTRANI ŠIBENČANIN
Povijesni podaci o Mrnaviću spominju ga u svjetlu osobe sklone izmišljanju vlastitog obiteljskog stabla kako bi se iz siromašne obitelj došljaka izdigao do pripadnika roda slavne rimske obitelj Marcii. Zaluđenost obiteljskim imenom seže sve do dodavanja prezimena Mrnavića kao bi bio bliži plemenitaškim obiteljima.
-Postoji nekoliko problema vezanih uz ime i prezime Ivana Tomka Mrnavića. Naime, na prvi pogled, čini se da su Ivan i Tomko imena, da ima dva imena, a zapravo mu je pravo ime Ivan, prezime Tomko, a Mrnavić je dodao kako bi se mogao dićiti slavnom obiteljskom prošlošću. U svakom slučaju, prezime Mrnavić se toliko uvriježilo da danas imamo Ulicu Ivana Mrnavića, u Šibeniku, a Tomko, koje mu je pravo prezime, ispalo je iz naziva – objašnjava Tvrtković, autorica disertacije na temu spomenute povjesne ličnosti. Upoznavajući Šibenčane s životom i djelom Mrnavića, profesorica spominje tri tzv.skandala – lažiranu genealogija, sklonost prevarama, te falsificiranje djela.
-Čak je i njegova smrt povezana s jednim skandalom. Postoji glasina, odnosno, u Vatikanskom arhivu čuva se pismo jednog redovnika, da je Mrnavića otrovao jedan njegov suparnik u borbi za naslov zagrebačkog biskupa – napominje. Mrnavić je bio zagrebački biskup, bosanski biskup po tituli, djelovao je u Rimu, stalno je bio na putu i stvarao je brojna djela na latinskom i hrvatskom jeziku, od kojih su najpoznatiji ‘Osmanšćica’ i ‘Magdalena od knezova Zirova, plemena Budrišića, no ono što je najviše želio nije mu polazilo za rukom.
Ovaj je ‘šoubiz’ latinist htio biskupsku stolicu rodnog grada za što mu nikad nisu pružili priliku čak ni kada je provedena istraga njegovog morala i čestitosti, te usprkos brojnim pohvalama drugih svećenika u korist njegovog karaktera i zalaganja.
U OBRANU MRNAVIĆA
Iako ga pojedini povjesničari ‘krive’ što sve donedavno nije tiskan prijevod Novog Zavjeta u prijevodu Bartola Kašića, a koji je za to bio spreman još 1631. godine, za neke će Mrnavić biti marljiva osoba koja je uspjevala u svemu čega se dohvatila. U obranu Mrnavića stao je i biskup šibenski Ante Ivas.
-Mislim da tom čovjeku treba odati priznanje za marljivost. On je stalno bio na putu, a siguran sam da je putovao pješke ili kočijom i da to nisu bile male udaljenosti. On je stalno pisao, a pisao je rukom. S guštom sam slušao o njemu – priznao je biskup Ivas, dok je i Tvrtković priznala da Mrnavić izaziva simpatije.
-Zapravo, ovi njegovi skandali više su u svjetlu današnjih tiskovina i drugih skandala, a koji to zapravo nisu. Ja se uistinu divim, i to uvijek naglašavam svojim studentima, svim tim ljudima koji su u to vrijeme toliko pisali, imali su puno više vremena bez sredstava moderne tehnologije, čak i uz sva ta dugotrajna putovanja jer su stalno bili na putu. Pisali su puno teže, a pisali su puno promišljenije, djela velikog opsega. To treba stalno naglašavati, diviti se toj njegovoj marljivosti, gorljivosti da sve to uspije napisati i na neki način proslaviti ime hrvatskog naroda – zaključuje Tvrtković o Šibenčaninu kojeg je volio i preminuli Milivoj Zenić, a koji je istraživao njegov život i djelo s namjerom da ga vrati među ‘žive’.
