Marko Borak i Milan Bijelić stoje iza imena sve uspješnijeg šibenskog DJ dvojca – Astrall & Biella. Dečki su zajedno na sceni od 2008. godine, a samo ovog ljeta čak su nekoliko puta bili ‘top’ tema glazbene scene. Prvo se otkrilo da jedno od najvećih imena elektronske glazbe, Richie Hawtin a.k.a. Plastikman na turneju odlazi s njihovim albumom ‘Columbian’, zatim su potpisali za booking agenciju ‘Coke and Smoke’ i, kao šlag na torti, njihov novi label postaje svjetski popularni Avenue Recordings.
Dečki, kako nam kažu, puštaju sve, od housea, preko tehc’ housea, a u nekim ekstremima i sam techno koji, kaže nam Borak, baš i ne preferiraju. Sve to bilo je dovoljno da od Boraka saznamo kako je tekao njihov proboj u svijet DJ-inga.
IZLAZAK IH HRVATSKIH OKVIRA
Vas ste dvojica imali poprilično uzbudljivo ljeto. Jeste li zadovoljni?
Bilo je uzbudljivo što se tiče studijskih uradaka i novih izdanja. Bio je i popriličan broj svirki, ali još uvijek to nije ona željena brojka.
Uspjeli ste doći pod okrilje stranih labela poput Bronzaia, Southparka, a sad radite i za Avenue Recordings. Koja je vaša ‘veza’?
Nema je. Kad smo napravili prvo za što smo smatrali da nešto vrijedi poslali smo najprije jednom domaćem labelu iz Splita. Momku koji ga je vodio svidjelo se to što radimo i potpisali smo za njega. Nakon tog prvog izdanja, imali smo više hrabrosti slati svoje materijale drugima. I tako je ‘upao’ španjolski Bronzai, švicarski Southpark i sad kanadski Avenue Recordings.
Što vam predstavlja ovo zadnje potpisivanje?
Nadamo se da će nam se preko ovog zadnjeg labela ‘stvari’ lakše i brže ‘probiti’ do top ljestvica. Možda bi moglo biti i neke zarade, mada nam to nije u prvom planu. Moglo bi doći i do većeg broja gaža, a moglo bi nas čuti više ljudi, možda čak i izvan Hrvatske.
Birate li mjesta na kojima ćete se pojavljivati ili pristajete na sve i skupljate iskustvo?
Kad su u pitanju nastupi u Šibeniku, često se podijelimo pa se dogodi da smo istu večer ja na jednom mjestu, kolega na drugom. On je ovog ljeta ‘držao’ Haciendu, ali sigurno nije htio ‘svirati’ sa Sekom Aleksić i sličnima, već je ‘svirao’ s Juniorom Jackoneom, Sander Van Doornom i onima koji ‘vrijede’ pedeset tisuća kuna.
Imate li možda krajnji cilj kojemu težite, nešto što biste voljeli ostvariti u glazbenoj karijeri?
Svakom je cilj probiti se na scenu. I ja bih volio, jednog dana, imati gažu u Belgiji, Španjolskoj, no ovo nam nije primarna stvar u životu. I jedan, i drugi idemo na fakultete. Ne razmišljamo na način da bismo mogli živjeti od glazbe. Ako ‘upadne’, super. Ali, to je jako teško.
NEMA SCENE. TOČKA
Koliko se prilikom puštanja glazbe vodite vlastitim željama, a koliko osluškujete publiku i dajete joj ono što traži?
Naravno, svaki DJ bi volio puštati samo ono što on voli, što preferira, ali na kraju se uvijek nađe neki kompromis. Možda ne po pitanju želje publike, ali atmosfera se mora dizati, spuštati, ritam mora biti malo brži, pa lakši da bi se udovoljilo više – manje svima.
Danas je kod nas, praktički, uvriježeno mišljenje, a i praksa da svatko može biti DJ zbog čega DJ-i nisu na osobitom glasu, dok je, recimo, vani plesna elektronska glazba na vrhuncu. Koji su vaši stavovi?
To je istina. Nedavno se baš na Facebooku ‘vrtio’ komentar jednog momka koji je drugom napisao da mu se javi kad bude imao diplomu DJ-a, da dotad nemaju što pričati. Znači, danas doista svatko može reći da je DJ, ali svatko to nije. Nisam za to što kažu da si DJ ako sviraš na gramofonu, nisi ako glazbu puštaš na CD playeru ili laptopu jer ima dosta momaka koji glazbu puštaju na laptopu, a koji su uistinu dobri. Bitan je izbor glazbe, treba znati zabaviti publiku i to je to.
Kakva je naša scena prema tvom mišljenju?
Nema je (smijeh). Općenito u Hrvatskoj, i ne gledamo samo DJ-ing, nego i produkciju i ostalo, od sviju koji su uspjeli vani može se izdvojiti Petar Dundov, a u houseu Black Soul, te mladi Jako za kojeg je čulo malo ljudi, ali momak je izdao materijale za vrhunske labele i nema sumnje da će uskoro ‘svirati’ na Ibizi i sličnim mjestima.
Ljetos je šibenska rivijera bila puna festivala, između ostalog i onih elektronske glazbe poput The Garden festivala s pripadajućom Barbarellom. Kako te se to dojmilo?
Meni je to super. Ako već mi ne znamo napraviti takvu stvar, da napravi netko drugo. Bilo bi dobro da se više zove lokalne DJ-e jer i nama je to u interesu, a mislim da bi dosta ljudi došlo čuti i nekog od nas. U svakom slučaju, to je pohvalno, ali uvijek može bolje.
Vidite li se na nekom od tih festivala?
Pa, bilo bi dobro. Voljeli bismo se vidjeti na, recimo, Stop Making Sense koji se održavao u sklopu Gardena. Tamo bismo voljeli zasvirati. Glazba koja se puštala na ovim drugim festivalima je malo ‘mekša’ od onog što mi puštamo. Ali, svakako bi bilo lijepo biti dijelom toga.
Kraj je godine. Što sad? Što vas čeka u nastavku?
Nama godina tek sad počinje i to što se tiče produkcije. Od prije tri – četiri mjeseca imamo booking agenciju ‘Coke and Smoke’. Imaju po jednu podružnicu u Zagrebu i Njemačkoj. Sad ne smijemo svirati nigdje izvan Šibenika prije dogovora s njima. Sve mora ići preko njih. I ‘requestovi’ i ‘pare’! Sad se ‘bacamo’ na produkciju. Zima je glavna za produkciju. Nitko ljeti ne može stajati u studiju, ma ni pomisliti na to. No, sad je vrijeme kad se ‘gradi’ taj ‘background’ za ljeto. Ako se ‘stvari’ sad dobro plasiraju, to znači da će ljeto biti dobro.
Znači, priča postaje ozbiljnija?
‘Coke and Smoke’ kontaktirali su nas prvi, pa valjda i to nešto znači. Jedini smo u Hrvatskoj u ovoj glazbi koji su potpisali za njih, a imaju od pop pjevača preko dub stepa do, na primjer, Krankšvestera koji su svirali na Regiusu, na Jadriji.
