Bili su na koncertima Franz Ferdinanda, Iron Maidena, The Horrorsa, The Nationala, Lily Allen, Kaiser Chiefsa, Kasabian, The Vaccinesa, Django Django, White Liesa, U2, Elbow, Of Monsters and Man… No, zbog Musea proputovali su Europu uzduž i poprijeko, a u samo nekoliko godina posjetili su čak deset njihovih koncerata.
Oni su Nenad i Mira Hemerich, doktorski par koji bez srama priznaje da obožava Muse, a gotovo religijsko praćenje njihovih koncertnih kretanja nazvali su – ‘Muse turizam’.
-Nakon svega što smo pogledali, ništa se ne može mjeriti s njima. Njihovi su koncerti izvan vremena i prostora – složan je bračni par koji je se ‘musemanijom’ zarazio prije sedam godina, a za sve je kriva Nenadova kćer Nastja.
VIŠE NEMA POVRATKA
– Išla je na Muse u Beč i rekla je da njih treba poslušati jer tko njih nije poslušao kao da nije ništa – prisjeća se poznati šibenski pulmolog Nenad Hemerich, dodajući da su, nakon njenih riječi, supruga i on iskoristi prvi slobodni trenutak i otišli na Museov koncert u Veronu.
-To je bilo to. Nakon toga, više nije bilo povratka. Kao mlad, student bio sam na koncertima Deep Purplea, Rolling Stonesa, Davida Bowiea i sve je to bilo za pamćenje, ali ovo – to se ne može opisati. To su takvi virtuozi uživo. Studio ih guši i ‘griota’ je da snimaju ploče – iskren je, dok doktorica Mira, posebno poznata nježnije spolu, ističe:
-Grandiozno. To je takva harmonijska buka u kojoj ste okruženi zvukovima, a oni samo sviraju. Veoma malo govore. Oni ne viču: ‘Ruke gore’, ali sve su ruke u zraku, niti ‘Ajmo, sad svi’, a cijela dvorana, stadion ili gdje god da jesu pjeva s njima – prenosim nam djeliće atmosfere. Hemerichi su slušali Muse u, pazite sad, Veroni, Milanu, Zagrebu, Budimpešti, Munchenu, Londonu i Readingu, a ono što ih toliko privlači glazbi Matta Bellamyja i društva opisuju riječima – perfekcionizam, harmonija, rock’n’roll, te klasika. Nedavno su se vratili sa zadnjeg u nizu koncerata i priznaju da im je još uvijek teško govoriti o tome.
– Ne možemo slušati Muse otkako smo se vratili jer nam je još uvijek prebolno. Još je sve ‘friško’ i tako nam je svaki put. Koncerti su preludi. To se ne da opisati. U biti, žamor na tim stadionima i arenama je kao da ste na finalu nekog nogometnog prvenstva samo što je kultura daleko veća. Tamo nema nikakvog fizičkog kontakta. Ako vas netko slučajno dotakne, ispričava se pola sata – konstatira doktorica. Neugodnih iskustava nisu imali, a lijepih uspomena je i previše.
NI KUNE ZA CIMENAT
Da nisu istih svjetonazora, priznaju, bilo bi teško pronaći kompromis u zajednici dvoje različitih ljudi.
-Morate imati takvu životnu filozofiju. Mi smo od prvog dana otkako smo skupa rekli da ni kune ne damu cimenat. Nema šanse! – čvrst je Nenad, a Mira će reći:
– Sretni smo što razmišljamo jednako. Mi se samo pogledamo kad se nešto objavi i sve je jasno – sa smiješkom će. Nenad i Mira stalno su, kako se kaže, ‘up to date’ i točno znaju kad je koji koncert i gdje pa karte imaju i po deset mjeseci unaprijed.
– Kad izađe obavijest o turnejama, morate reagirati isti tren jer karte nestanu za pola sata. Wembley se prodao za 45 minuta, a onda je ‘ubačen’ još jedan koncert. Karte za Wembley kupili smo deset mjeseci ranije i to smo još zakasnili pa smo kupili kod preprodavača, službene agencije koja ‘bilda’ cijene – pričaju. No, to nije najluđe što su napravili ne bi li se ‘dokopali’ Museovog koncerta. Bilo je toga, reći će, ali prvo treba dobro razmisliti. Ono o čemu puno ne razmišljaju jest odluka hoće li ili ne na koncert.
– Na njihovom koncertu nema pauze, nema praznog hoda. Oni će između dvije pjesme ubaciti rif AC/DC-ja, Hendrixa, Pagea. Taj dio odsviraju u maniri pravih rockera. Slušali smo i Iron Maiden, ma svakog vraga, ali to kako Muse ‘opiči’ u intermezzu nema šanse da itko ponovi – zaključuju. Neostvarena želja ovog rock’n’roll par – otići na koncert kanadskih indie velikana Arcade Firea
