Od 5. do 6. rujna u Drnišu će se održati Međunarodni festival pršuta, potvrdio je za Šibenski tjednik gradonačelnik Drniša Josip Begonja. Manifestaciju čiji je jedini cilj populariziranje ove poznate drniške suhomesnate delicije, a koja je na tragu brendiranja drniškog pršuta, Grad Drniš planira organizirati u suradnji sa Županijom šibensko-kninskom, te Udrugom drniških pršutara, a podršku za organizaciju sajma Grad je zatražio i od Ministarstva poljoprivrede. Pripremne za projekt započele su još koncem 2014. Program se tek slaže, kaže Begonja, te se čekaju informacije o proizvođačima koji bi, osim 12 drniških pršutara, sudjelovali na manifestaciji. No, Drnišani svom autohtonom sajmu već u prvoj njezinoj godini, dati međunarodni predznak.
– Osim Drnišana, pozvat ćemo proizvođače pršuta iz Istre, Italije, Slovenije, Crne Gore te Hercegovine. Budući da pršut u pravilu ne ide bez sira i vina, na manifestaciju ćemo pozvati i nekoliko sirara i vinara. No, to će biti više poratni program, a u natjecateljskom dijelu ocjenjivat će se samo kvaliteta pršuta – kaže Begonja.
ZEMLJOPISNO PODRIJETLO
Paralelno s organizacijom sajma Udruga drniških pršutara pokrenula je proceduru brendiranja ove delicije pri Europskoj uniji. Nakon što je drniški pršut još 2012. godine dobio oznaku zemljopisnog porijekla te postao sedmi proizvod s tom oznakom u Hrvatskoj, pršutari su taj nacionalni status krenuli oblikovati u europsko priznanje, kaže Zvone Marin, predsjednik Udruge drniških pršutara. Odluku o dodjeljivanju oznake o nacionalnom podrijetlu koju priznaje EU, nastavlja Marin, trebala bi se donijeti do konca 2014. godine. A, tada će se na ovu deliciju gledati s još većom pažnjom.
– Iako je 12 pršutara iz Udruge u mogućnosti godišnje proizvesti oko 100 tisuća tona, naša se proizvodnja kreće oko 50 tisuća. U pola kapaciteta radimo jer jednostavno dosad nismo imali potrebu povećavati proizvodnju. Proizvodnja je skupa, a tržište nam je bilo ograničeno. Do ulaska u EU drniški pršurati svoje su proizvode mogli plasirati samo u Hrvatskoj, a za nas su granice bile zatvorene. Od srpnja započeli smo s izvozom pršuta, a izvoz zasad čini 20 do 30 posto naše proizvodnje. No, nadamo se kako će se to uskoro promijeniti, te kako ćemo, nakon što dobijemo oznaku zemljopisnog podrijetla, za godinu ili dvije raditi punim kapacitetima, većinom za europsko tržište. Radi se ipak o 500 milijuna potrošača – napominje Marin.
LOŠE VRIJEME
Nažalost, nije samo tržište i skupa proizvodnja ono što zadaje glavobolje proizvođačima pršuta. Ove godine nije ih poslužilo ni vrijeme koje je donijelo neuobičajeno visoke temperature i jugo, umjesto povoljnu buru. Zahvaljujući hladnjačama koje posjeduju svi ovlašteni pršutari iz drniške udruge, umjesto dosadašnjih 0,5 posto kvarljive robe, ove godine bacilo se jedan do dva posto od proizvodnje. Najgore su prošli mali proizvođači koji, budući da nemaju hladnjače, nisu uspjeli temperaturu spustiti na minimalna četiri stupnja, pa se meso pokvarilo još u soli.
– Bila je ovo, otkako pamtim, najgora godina za proizvođače pršuta – zaključio je Marin. Ipak, s optimizmom najavljuje prodor drniške suhomesnate delicije na europsko tržište. O tome koliko se pršut cijeni, zaključuje, svjedoče iskustva pršutara s degustacije proizvoda 15 malih proizvođača autohtone hrane od Dubrovnika do Zadra, a koju je organizirao europarlamentarac, SDP-ovac Tonino Picula kako bi svojim kolegama dočarao dalmatinsku gastronomiju.
