Lijepo su to Željko Dulibić i ostali u županijskim i gradskim vlastima zamislili, ali od nas iz zadruge nitko ne želi preuzeti odgovornost, te svoje ime staviti na takav papir i ugovor za projekt vrijedan barem milijun eura. A naročito jer se ta priča razvlači već godinama, i nikako da se pomakne s mjesta
– U uvali sv. Petra, odmah uz učilište Libar, Županijska lučka uprava predvidjela je nekoliko stotina četvornih metara za prufikacijski centar za školjke. Zapravo, već je gotov idejni projekt, a vjerojatno ćemo srediti i glavni projekt, te na taj način omogućiti našim uzgajivačima školjki čiste papire, na osnovu kojih mogu tražiti sredstva od ministarstva i raznih europskih fondova za izgradnju tog centra. Ipak se time ne može baviti ŽLU, nećemo mi purificirati školjke, ali ćemo im uvijek biti na pomoći, uz cijelu lokalnu zajednicu, radi se o značajnoj privrednoj grani. Uglavnom, mi smo sredili teren i idejni projekt, na školjkarima je kako će dalje – odgovara ravnatelj ŽLU-a Željko Dulibić na pitanje što se događa s najavljenim purifikacijskim centrom.
NI VOLJE NI VJERE
Međutim, kako sada stvari stoje, a najvjerojatnije se neće tako skoro promijeniti nabolje, od purifikacijskog centra za školjke u uvali sv. Petra neće biti ništa. U šibenskoj Zadruzi školjkara, čiji je predsjednik brat župana Siniša Pauk, jednostavno nemaju ni volje ni vjere da će se išta od toga realizirati.
– Lijepo su to Željko Dulibić i ostali u županijskim i gradskim vlastima zamislili, ali od nas iz zadruge nitko ne želi preuzeti odgovornost, te svoje ime staviti na takav papir i ugovor za projekt vrijedan barem milijun eura. A naročito jer se ta priča razvlači već godinama, i nikako da se pomakne s mjesta. Naša ideja bila je da država i lokalna samouprava budu nositelji tog projekta, jer ipak se radi o strateški važnoj grani privrede za našu županiju i cijelu državu. Predlagali smo već odavno da se u Hrvatskoj izgrade tri centra za purifikaciju, u Istri, na području Šibenika i Zadra, te jedan kod Dubrovnika. Dakle, na svim područjima jakima po uzgoju školjaka. Međutim, od države nikad nismo dobili nikad ništa, a sad oni očekuju da neki mali proizvođač koji jedva sastavlja kraj na krajem stavi svoj potpis na tako veliki i skupi projekt. To, naravno, nikom iz zadruge ne pada na pamet. Dapače, mnogi već, pa i ja, ozbiljno se bave mišlju da od svega odustanemo, da zatvorimo posao, jer nemamo više živaca gnjaviti se s administracijom. Kad vam ni rođeni brat ne može pomoći, onda znate kakva je to priča – izrazito je pesimističan Siniša Pauk.
Na svu sreću, ako ne pomaže politika i država, zasad pomaže priroda.
PREŽIVLJAVAJU PUKOM SREĆOM
– Imamo sreću da je naš akvatorij izrazito pogodan za uzgoj školjaka, i rijetko dolazi do onečišćenja. Ali, priroda je prevrtljiva i na nju ne možemo utjecati, pa ne bi bilo nimalo čudno da se nešto dogodi, a nama školjke ostanu u moru na jako dugo vremena, jer tko zna kad bi se stvari vratile na staro. Dakle, o majci prirodi ovisi cijeli naš posao i egzistencija. Zasad nemamo problema s plasmanom, ali, preko noći se to može promijeniti. Zato bi nam purifikacijski centar bio nužan – ogorčen je Siniša Pauk.
Zaključak je jednostavan, kaže Pauk, ne može se toliko veliki projekt prebaciti na leđa malog čovjeka. Jako se volimo hvaliti kvalitetom naših školjaka i svih ostalih plodova mora, a za njihovo očuvanje ne radi se ništa.
OKVIR: Goran Mihelčić: Centar je neophodan
– Purifikacijski centar za školjke neophodan je za naše školjkare, bez purifikacije jednostavno neće moći plasirati svoj proizvod na Europsko tržište. Najbolje u cijeloj priči je da se ne radi o nekoj prevelikoj investiciji, cijeli purifikacijski centar stane u jedan veći kontejner. Koliko znam, u Hrvatskoj takav centar postoji samo u Dubrovniku, na njihovom fakultetu, te nekoliko u Istri u privatnim rukama, riječ je o nekoliko bazena u kojima školjke odležu neko vrijeme, i to je to. Što se tiče specifičnosti našeg morskog područja i koliko ono utječe na kvalitetu i potencijalno kvarenje školjki, teško je o tome govoriti, ali, ako se drži svih procedura i standarda uzgoja, ne bi smjelo biti nikakvih problema. Dakle, purifikacijski centar neophodan je u Šibeniku – kaže Goran Mihelčić, geolog iz Instituta Ruđer Bošković, kraj kojeg je na Martinskoj prvotno bio predviđen purifikacijski centar, ali je bivša vlast i gradonačelnik Ante Županović odbio tu ideju i lokaciju.
