Da, i to postoji – Međunarodni dan prodavaonice kazeta. Audio kazete, da. Taj je događaj prvi put obilježen prošle godine, 7. rujna. Ove godine datum obilježavanja (u orginalu) International Cassette Store Day prošle subote, 27. rujna.
I za razliku od Međunarodnog dana prodavaonice ploča, 19. travnja, koji je obilježen u Šibeniku, baš kao i u ostatku svijeta, ovaj je, pak, događaj ostao neprimijećen. Ipak, odlučili smo provjeriti ima li kraj novih medija u 21. stoljeću još mjesta za audio kazete na policama šibenskih audiofila.
Provjerili smo to na uzorku DJ kolektiva Project 33/45 koji su jednim dijelom zaslužni za povratak vinila iz sjene soba na svjetla pozornice šibenske glazbene scene. Nino Rak i Nikolica Balvan, netko duže, netko kraće otkrili su nam kako ‘stoje’ s kazetama.
NIJE BILO ORIGINALA
Prvu polovicu kolektiva znate i kao basistu hvaljenog domaćeg benda Ti ritu piri pip. On je Nino Rak i osim što svira bas, vrti ploče, doma još uvijek čuva kazete. Ovo je njegova priča, osvrt na kolekciju koju ima.
-Malo je tu originala jer se u to vrijeme nisu baš mogli nabaviti. Većinom su to presnimljene kazete roditeljskih lakih nota, te prazne TDK i Maxell kazete na koje se snimalo ono što se slušalo. Snimalo se s radija, presnimavalo se s vinila ili se išlo u music shop, gdje si za ‘sitnu’ lovu mogao snimiti originalni album – priča Rak, dodajući dalje na temu nostalgičnog vremena kad je imati kupljenu kazetu znalo biti glavna faca na ulici:
– Bilo je to super vrijeme. Nekad me uhvati sjeta za tim danima i dođe mi preslušati štogod iz moje kolekcije, no nažalost više nema kazetofon – završava.
Nešto bolje sreće sa starim radijem, odnosno kazetofonom je njegov partner iz kolektiva, Nikola Balvan kojeg znamo i kao radijskog producenta. I u njegovoj ćete priči čitati o dobrim, starim, prvo praznim, a zatim punim osobnim hitovima TDK kazete. Potom, nostalgiji za minulim vremenima, a tu su i anegdote kojih se uvijek lijepo prisjetiti.
– Imam popriličan broj kazeta, a na svu sreću imam i deck s glavom u vrhunskom stanju, tako da ga, tu i tamo, čisto kad me uhvati nostalgija, zavrtim da ne zariba. Među mojom, uglavnom naslijeđenom kolekcijom, je dosta originala licenciranih stranih izdanja koje su naši presnimavali pa izdavali pod svojim etiketama. Ostatak su većinom prazne koje su se kupovale za snimati ono što se slušalo – otkriva nam Balvan.
Tako se po TDK MA, TDK MAXG, BASF, Maxel Metal XS, govori nam, išlo u Trst.
-Većinom su snimljene u kućnoj radinosti i, kad se sjetim, ubacim da se nešto vrti i to me vrati u neka simpatična vremena kad bih se ‘parkirao’ kraj radija, jedan prst stavio bih na rec, drugi na play, a treći na pause i čekao bih kad će Talijani pustiti nešto što ti treba – prisjeća se Balvan slike koja nam je svima dobro poznata, a koja nam je često znala grčiti prste. Bilo je ili tako ili presnimanje s kazete na kazetu, s ploča na kazetu.
MICHAEL BOLT?! NEMA VEZE, SAMO NEK’ SE VRTI
– Ima i jedna anegdota baš vezana za ta presnimavanja. Kad su moji starci nabavili CD i prvi takav ‘oriđiđi’ je stigao u kuću, cijeli razred ga je imao snimljenog na kazete. I uopće im nikomu nije bio problem što je u pitanju Michael Bolton. Cijeli razred uredno ga je slušao. U svakom slučaju jedna lijepa vremena kad se, rekao bih, nešto više poštivao glazbu jer je bilo teže doći do nje i koja je bila miljama kvalitetnija od današnjih pizdarija koji se tretiraju kao hitovi – iskren je Nikola.
Da kazete i danas imaju ono nešto, potvrđuju i brojni labeli i bendovi koji ni u današnje vrijeme ne prežu od izdavanja svojih glazbenih materijala na audio kazetama, makar i u ograničenim količinama. Samo ove godine obilježavanju Međunarodnog dana prodavaonice kazeta pridružili su se The Wedding Present, John Grant, Cloud Nothings, White Lung i mnogi drugi.
