Sve se više priča o grafičkom dizajnu, umjetnosti i primjenjenoj umjetnosti. Zašto je to tako i zašto su danas svi uvjereni da se mogu baviti grafičkim dizajnom pokušao nam je objasniti Darko Vuković s diplomom Akademije umjetnosti iz Novog Sada. Njegovu izložbu trideset i četiri plakata jednostavno nazvanu ‘Plakati/neplakati’ možete pogledati u Studiju galerije Sv. Krševana do 30. studenog, a osim toga, priznaje da bi volio potpisati i neki od plakata za predstavu šibenskog teatra.
Inače, dosad je surađivao s Hrvatskim narodnim kazalištem iz Osijeka i Splita, te splitskim Kazalištem mladim. Također, radio je za Pozorište mladih iz Novog Sada, Narodno pozorište iz Subotice, a uz to predaje na novosadskoj akademiji i Umjetničkoj akademiji iz Osijeka.
PLAKAT OSTAJE VJEČNO
Kad već pričamo o plakatima i ‘neplakatima’, možemo li onda reći da plakati zadovoljavaju umjetničke apetite, a da sve ono drugo što spada pod ‘neplakate’ zadovoljava kućni budžet?
Između ostalog, može se reći da su plakati ‘umjetničkiji’, a primjenjeni dizajn je produkt umjetnosti. Dakle, to je ono što mi koristimo i, eventualno, kasnije bacimo. Na primjer, nećemo uokviriti vrećicu bombona, nego ćemo je baciti, iako je ona produk umjetnosti onog tko ju je radio.
Plakati su nešto što ostaje trajno, što obilježava jedan događaj, festival, bilo što. Dakle, plakat je umjetnikova poruka, ono nešto što on doživljava.
Plakati moraju zadovoljiti funkcionalni dio, znači da prenosi informaciju o pojedinom događanju za koji je napravljen, ali i da u sebi sadrži to nešto umjetničko. Je li teško pomiriti te dvije stvari – funkciju i umjetnost?
Uvijek razgovaram s redateljem za čiju predstavu radim plakat jer mi je zanimljivo čuti njegov odnos prema tom djelu. Često se događa se se djelo koje pripada Srednjem vijeku prebaci u Novo doba. Recimo, radnju predstave ‘Romeo i Julija’ možete prebaciti u današnje vrijeme i onda to funkcionira u posve drugačijim relacijama. S druge strane, nije teško zbog toga što je to moj osobni doživljaj autorovog dijela, te nosi nagovještaj onog što je u kazališnoj predstavi važno. No, ne radim to s namjerom da prepričam radnju, nego samo da provociram, da uvedem promatrača koji će tu kazališnu predstavu naposljetku i pogledati.
POTREBNO JE MNOGO VIŠE
Moram primijetiti da se u zadnje vrijeme sve češće u javnosti priča o grafičkom dizajnu. Što mislite zbog čega?
Dizajnirati znači misliti svojom glavom, a ne kompjuterskim programom. I to je razlika između onih koji zaista studiraju dizajn i onih koji su priučeni grafički dizajneri. Ozbiljan grafički dizajner o svemu dobro razmisli, sve dobro analizira pa tek onda pristupi radu. Dakle, nije dovoljno dobro poznavati neki kompjuterski program, već je potrebno mnogo više od toga.
U Šibenik dolazite iz Novog Sada, odnosno Vojvodine s kojom imamo veoma dobre odnose na kulturnom planu. Posebno je to izraženo zadnjih godina.
Prije svega, Vojvodina doista jest jedna multinacionalna sredina koja njeguje razne specifičnosti naroda koji tamo žive, između ostalog, i nas Hrvata. Prema tome, ne samo prema Šibeniku, nego generalno prema svim zemljama gdje žive manjinske zajednice. To je normalno i očekivano.
Vidjela sam, na izloženim plakatima mnogo je redateljskih ili dramaturških imena poput Nenni Delmestre ili Marijane Nole koja su surađivale s Hrvatskim narodnom kazalištem u Šibeniku. Postoje li šanse da uskoro potpišete plakat za neku šibensku predstavu?
Ja bih to veoma volio.
