Čak 4.285 stanovnika Čiste Velike, Piramatovaca, Rupa, Mirlovića, Konjevrata, biličkih naselja, primoštenskog zaleđa, te Unešića moglo bi ostati bez ikakvog organiziranog linijskog prijevoza. Sažeti je ovo rezime situacije koja se već neko vrijeme ‘razvija’ u Autotransportu Šibenik, jedinom koncesionaru ovih linija koji se već nekoliko mjeseci nalazi u stečaju. Po kriteriju isplativosti, šibenski ATP ovih je dana uputio dopis Županiji šibensko-kninskoj kojim obavještavaju kako su, ‘zbog otežanih uvjeta gospodarenja i kontinuiranog nedostatka prijevoznih kapaciteta, te zbog sve manje broja putnika, odnosno nerentabilnosti poslovanja’, prisiljeni ukinuti, ili kako su to iz ATP-a diplomatski naveli, ‘racionalizirati’ linije prema spomenutim naseljima i općinama. Ova se odredba, navode u ATP-u, prije svega odnosi na linije za prijevoz radnika i dijelom na učeničke linije.
Dakako, iz te prijevozničke kuće od Županije traže da iskoristi svoj politički utjecaj kako bi općine na čijim se područjima nalaze spomenuta naselja zavukle ruku u kesu i dodijelile dodatne subvencije ATP-u.
‘DAJTE NAM SUBVENCIJE’
– Kako vam je poznata činjenica da je Autotransport od 16. listopada 2012. u stečaju, te posluje u otežanim uvjetima, nemoguće je brojem kapaciteta pokrivati kompletno područje županije, stoga vas obavještavamo na moguće poteškoće u prijevozu početkom školske godine, te vas molimo da snagom političkog autoriteta utječete na općine da iznađu sredstva za subvencioniranje navedenih linija – navode ATP-ovci u svom priopćenju županu Goranu Pauku. ATP traži minimalnu subvenciju od pet kuna po kilometru, a konačnu ‘cifru’ uvjetovao bi i broj putnika. Također navode kako to sve ne traže zbog svojih potreba i slabosti, već kako bi iznajmili deset autobusa od drugih prijevoznika koji bi vozili spomenute linije. Osim što iz ATP-a ovim potezom dovode u pitanje normalno funkcioniranje stanovnika nekoliko sela i općina koji više neće biti prometno povezani s većim centrima, ostaje posve nejasno kako se, pobogu, ta šibenska prijevoznička tvrtka javila na natječaj za javni linijski prijevoz ako za to prethodno nije osigurala autobuse. U čitavoj ovoj priči zanimljiva je i činjenica kako se ATP nije odrekao profitabilnih linija poput, primjerice, linije Šibenik – Vodice ili Šibenik – Primošten, na kojima zarađuju novac, već su odlučili otpisati samo one linije na kojima ne mogu zaraditi. Kako ne može ATP, tako ne može niti jedan drugi koncesionar koji bi eventualno ove linije mogao preuzeti. Tu i jest problem županijskog linijskog prometa – što koncesionar po sili zakona smije jednostavno odustati od neprofitabilnih linija, ili njima ucjenjivati jedinice lokalne samouprave subvencijama, a one profitabilne linije zadržati.
Župan šibensko-kninski Goran Pauk navodi kako županija takva pravila nije skrojila, niti, suprotno uvriježenom mišljenju, može utjecati na koncesije.
PROPAO POKUŠAJ PROMJENE
– Istina je da županija potpisuje rješenje za linijska odobrenja, ali nama na stol stigne gotov dokument koji je izradila Hrvatska gospodarska komora. Ni komora taj dokument ne izrađuje kako bi nanijela štetu, već jednostavno iz razloga što su zakoni takvi i ne predviđaju vezivanje profitabilnih linija s onima koje ne donose zaradu. Više puta pokušali smo mijenjati koncesiju i vezivati linije, no to nam nikad nije prošlo. Zato se sada događa da ATP jednostavno otkaže linije koje mu proizvode gubitke i to bez ikakvih sankcija – navodi župan Pauk. Županija će na teren najprije poslati inspektora koji će utvrditi voze li spomenute linije ili ne, a ako se utvrdi da ATP ne vozi, tada će mu biti skinuto linijsko odobrenje za njih. Nakon toga župan može raspisati natječaj kojim će obuhvatiti sporne linije, no problem je, kaže, što se za nerentabilne linije bez subvencija na njega neće javiti – nitko. I tako se stalno vrtimo u krug. Pravila su tu da se mijenjaju ako ne funkcioniraju, napomenut će Pauk, no to treba uvidjeti država koja ih i kroji. U protivnom desetak sela županijskog zaleđa vratit će se čitavo stoljeće natrag. A to, doista, nikome ne bi smjelo biti u interesu.
HGK: Zakon nam je vezao ruke
Po zakonu, Hrvatska gospodarska komora dužna je usklađivati linije jednom godišnje ili kad se zatraži izmjena itinerara u smislu skraćivanja linija ili ukidanja autobusnih stajališta. Ta je institucija spomenuti zadatak dobila jer su te linije sufinancirane iz državnog proračuna. HGK zahtjeve zainteresiranih koncesionara za vozne redove zaprima do konca studenog svake godine, pojašnjava Josip Labura iz županijske komore.
– Svi koji prođu postupak usklađivanja idu na Županiju koja im izdaje koncesiju. Ako se utvrdi da neki koncesionar ne ispunjava uvjete iz natječaja ili ne vozi neku liniju, na teren izlaze inspektori i utvrđuju činjenično stanje, a ako za to postoji osnova, koncesija se ukida – pojašnjava Labura proceduru. Pitamo zašto se koncesije profitabilnih linija ne vezuju s onima koje se ne mogu isplatiti, no i Labura na to pitan je sliježe ramenima.
– Bilo bi logično, da, ali nažalost, procedura je takva. Zakon nije regulirao stvari na ovaj način. I danas zato imamo problem – kaže.
