Spasioci HGSS-a Šibenik, Blanka Lučić i njezin kolega Ante Ercegović tvrde da jedan pas u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja zamjeni dvadeset ljudi, a njihovi psi Aki i Beta do sada su spasili živote dvoje starijih ljudi, te su pronašli nestalog i preminulog alpinista i Edvarda Retelju na Kamešnici. U razgovoru s Blankom i Antom saznali smo brojne zanimljivosti.
KAKO SE TRENIRAJU PSI ZA HGSS?
Potražne pse uglavnom treniraju instruktori u HGSS-u. Redovito se organiziraju treninzi, a samog psa se nastoji kroz igru, naravno početi trenirati dok su još maleni štenci. Jedan od treninga jest da skrivamo čovjeka kojeg pas mora naći, a ta osoba najčešće ima kod sebe i njegovu najdražu igračku ili neku finu poslasticu..
DA LI PSI IMAJU OSJEĆAJ DA SLUŽE NEKOME ILI SAMO ŽELE SVOG TRENERA UČINITI ZADOVOLJNIM?
Psa se trenira kroz igru, tako da i samo spašavanje shvača kao igru. Njemu je cilj pronači čovjeka koji ima ono što on želi, a istreniran je tako da sve što od njega njegov vodič traži, on će i napraviti. Jako je poslušan i voli pohvale, ali na kraju krajeva, sve što radi, radi kroz igru i odobravanje osoba koje su mu važne.
KOJE PASMINE SU PRVI IZBOR I POSTOJE LI NEKE POSEBNE KARAKTERISTIKE PSA KOJE IH ČINE BOLJIM IZBOROM ZA POTRAŽNOG PSA HGSS-a.
Pasmine nistu toliko bitne, ali svakako gledamo da ima istaknuti nagon za lovom ili da se zna ponašati u čoporu. Sa ženkama je općenito lakše raditi jer su mirnije os mužjaka. To je otprilike to, sve ostalo što čini potražnog psa dobrim je i dobar trening.
U SVAKOJ INTERVENCIJI KORISTITE PSE?
Da, kad je u pitanju nekakav nestanak osobe na širem području, jedan pas zamjeni dvadeset ljudi. To znači da jedan pas pretraži prije i bolje npr. 10 hektara terena od dvadeset ljudi. U takvim slučajevima su jednostavno nezamjenjivi.
KAKO PSI REAGIRAJU AKO NAIĐU NA NEKAKAV TRAG ILI NESTALOG?
Pas radi tako da ga se pusti na određeno područje i on će lajati na sve i svakoga tko se tamo nalazi. Tako su oni istrenirani. Kad pas zalaje, a pušten je da pronalazi, to vjerojatno znači da je naišao na nekakav sumnjivi trag ili pak na unesrečenu osobu. Ovih putem također apeliram na ljude koji kada vide psa u oprsnici HGSS-a da ga ne tjeraju kada laje na njih.On laje jer je tako naučen, ne jer vam želi nauditi. Ti psi su inače jako veseli i druželjubivi.
DA LI SE IKAD DOGODILO DA PSI PRILIKOM TRAŽENJA UPADNU U NEKAKVU NEVOLJU?
Meni s eto nije dogodilo, ali jednom prilikom je kolegi pas upao u žice od lovokradice. No takvi slučajevi su zbilja rijetki, s obzirom da su ti psi jako pametni i istrenirani.
KOJI JE POSTOTAK USPJEŠNOSTI PSA PRILIKOM TRAŽENJA?
Uspješnost prilikom idealnih uvjeta, što bi značilo da ne smije biti previše vruče, hladno i slično je. Uspješnost je čak 95%. Ljeti, primjerice radimo s njima po noći da im možemo osigurati što bolje uvjete pri traženju, no u svakom slučaju su nezamjenjivi.
KAKO TO DA STE SE PRIDRUŽILI HGSS-u?
Kolega i ja bili smo dugogodišnji planinari. Hrvatska gorska služba spašavanja prepoznala je potencijal u nama te nam ponudila članstvo koje smo prihvatili. Morali smo proći razne tečajeve i dobiti licencu. Na kraju se sve to isplatilo i predivan je osjećaj moći pomoći nekome kome pomoć zaista potrebna.
tekst/foto: Ivana Tomić
