Katehetski ured šibenske biskupije i Agencija za odgoj i obrazovanje s podružnicom u Splitu organizirali su jučer u prostorima šibenske Katoličke osnovne škole stručni skup na temu ‘Evanđelje milosrđa u nastavi vjeronauka”, a svjedočanstvo na temu življenja milosrđa unutar obitelji imala je, među ostalima, i obitelj Bralić iz Šibenika.
Hrvojka i Nenad roditelji su sedmero djece, sve jedno drugom do uha, kako bi se narodski reklo, a na putu je i osmo.
Kako oni žive, zašto su se na veliku obitelj odlučili, kako riješavaju financijska pitanja i koliko im vjera u svemu tome pomaže, otvoreno su govorili okupljenim učenicima, ali i odraslima koji su ih došli poslušati.
– Nismo planirali imati ovoliko djece, ali smo ipak osnivanju velike obitelji uvijek težili. Božja je to odluka, on nas je na to pozvao, a mi smo mu se rado odazvali – objasnila je uvodno Hrvojka, dodavši da sam porod i odgoj djece nije nimalo lagan posao, zbog čega su često nailazili i na osude.
– Moram priznati da sam često izbjegavala neugodne situacije, u prvom redu pitanja o tome kako uspjevamo, tko nam u tome pomaže i, citiram, zašto od djece na taj način radimo sirotinju – rekla je Hrvojka.
– Lagano sigurno nije, snalazimo se na različite načine, a veliku pomoć kad zagusti imamo i od našeg župnika don Ivice Boke, kao i župnog Caritasa. Tu je, isto tako, i neizostavna podrška obitelji – tvrdi suprug Nenad.
Ipak, naglasak stavljaju na pozitivne komentare i anegdote.
– Bilo je i smiješnih situacija, dakako. Kad bismo izlazili iz automobila, ljudi bi nas znali brojati i pitati nas jesu li sva djeca iz jednog braka. Djeci često prijatelji ne vjeruju da imaju toliko braće i sestara, a najčešća pitanja koja im postavljaju su koliko ja imam zdjela za kuhanje i imamo li autobus. Neki su nas iz zezancije prozvali i državom – smije se Hrvojka ističući da je svako dijete u njihovoj obitelji došlo iz ljubavi i s razlogom, a sa svakim djetetom njeno je srce raslo i ljubav se širila.
– Za nas je milosrđe širenje ljubavi, davanje sebe za drugoga, a ono što je najvažnije jest znati opraštati jedno drugome. Svoju djecu odgajamo upravo u tom duhu. Jedni smo drugima potpora, nema prvog i zadnjeg. Svi mi zajedno rastemo kao jedna zajednica. Stariji brinu o mlađima, neki vode računa oko uređenja sobe, drugi uskaču oko pranja odjeće i lako se oko svega dogovorimo – poručuje obitelj Bralić.
