Među 282 rješenja o pokretanju predstečajne nagodbe u koje je Ministarstvo financija zaprimilo periodu od 1. do 31. ožujka prošle godine, na popisu se nalazi i rješenje za NCP – Remontno brodogradilište Šibenik. Ova je tvrtka, naznačeno je tako pored broja rješenja, svoju predstečajnu nagodbu pokrenula 25. ožujka prošle godine, a da je tako ne krije niti njezin vlasnik Goran Prgin. U brojnim medijskim istupima Prgin se nije libio otkriti kako brodogradilište ima preko 220 milijuna kuna duga koji je, kako je navodio, nastao uslijed krize zbog koje se prihod prepolovio. Čak niti prodaja marine turskoj Dogus grupi i ulaganje u brodogradilište, tvrdio je Prgin, nije poslovanje njegove tvrtke moglo dovesti do nivoa isplativosti. Zato se šibenski poduzetnik okrenuo Ministarstvu financija, a njegov NCP postao je jedna od brojnih tvrtki koja je spas pronašla u mogućnosti predstečajne nagodbe. Plan restrukturiranja NCP – Remontnog brodogradilišta Šibenik u postupku predstečajne nagodbe vjerovnici su prihvatili 12. srpnja prošle godine. Tvrtka danas, po svjedočanstvu njezinog gazde Prgina, stoji mnogo bolje nego prije – sve svoje obveze navodno plaćaju uredno, a prihod su povećali sa 65 na sto milijuna kuna u prošloj godini. No, onih 220-ak milijuna kuna još uvijek je ostalo neplaćeno. U predstečajnoj nagodbi, kazao je Prgin za jedan lokalni portal, NCP – Remontno brodogradilište uspjelo je zasad sanirati deset posto svoga duga, uglavnom prema državi.
Po svoj prilici, toliko je duga država većinom otpisala, kako je to učinila i svim ostalim velikim tvrtkama koje su zbog financijskih poteškoća zapale u postupak predstečajne nagodbe. Sve ostalo, iako obuhvaćeno programom nagodbe, po svjedočanstvu samog Prgina, ostalo je nepodmireno. Koliko je tvrtki ostalo oštećeno u poslovanju jer im NCP nije platio račune, javnosti je nepoznato, ali s obzirom na iznos o kojem je riječ, lako se dade pretpostaviti da je, uzimajući u obzir da se, u iznimno lošim uvjetima poslovanja koje je donijela velika gospodarska kriza, svaka kuna broji, NCP-ovim vjerovnicima u najmanju je ruku bilo teško.
NEPODMIRENA DUGOVANJA
No, poslovni problemi očigledno Gorana Prgina nisu spriječili da stupi u novu privatnu investiciju. Već nekoliko mjeseci na parceli prvi red uz more, odmah uz plažu u Zablaću traju radovi na izgradnji velikog objekta čiji je investitor Goran Prgin. Podaci o investitoru vidljivi su i s table koja se nalazi na gradilištu, a s koje se može iščitati kako radove izvodi Bučić gradnja. Objekt impozantne veličine, s ogromnim dvorištem, zasad je podignut u roh-bau verziji, s postavljenim zatvorima. Prema procjeni građevinara koje smo kontaktirali, sve to nije koštalo malo, a u finalnoj fazi, kada na red dođu svi fini radovi koštat će još i više.
Kako je u vremenima krize, kada nije mogao podmiriti obveze onima kojima duguje, smogao sredstva za izgradnju te vile pitali smo Gorana Prgina
– Nije bitno što gradim već koje je podrijetlo imovine. Kuću gradim 70 posto kreditom banke, a samo 30 posto je moja imovina. Predstečajna nagodba vezana je uz tvrtku koja ima svoje poslovne probleme. Kriza je napravila svoja, poslovanje je palo, a bit ću iskren pa kazati kako već šest ili sedam godina uopće ne živim od brodogradilišta, osim što mjesečno primam 15 tisuća kuna plaću. Štoviše, u NCP ulažem privatna sredstva, kao što sam nakon prodaje marine uložio 3,5 milijuna eura – kaže Prgin. Ako je zaradio pa ulaže privatno, drži, nitko nema pravo kritizirati. Pogotovo, zaključuje, ako je usput spasio i tvrtku, i radna mjesta i plaće.
MORALNA ODGOVORNOST
Kao društvo s ograničenom odgovornošću Prginov NCP nema nikakve veze s privatnom imovinom njegovog vlasnika, no ipak je moralno upitno je li u vremenima krize, i u trenutku kada još uvijek ima nepodmiren dug prema raznim tvrtkama, baš bilo uputno ulaziti u privatnu milijunsku investiciju. Dakako da bi bila utopija očekivati da se pojedinac u kapitalističkom sustavu odriče privatnog nauštrb poslovnih problema, ali odgovoran poslovnjak tada bi se makar suzdržao od svakog luksuza, znajući da su u trenutku dok oplemenjuje privatni imetak, u njega uperene oči svih onih kojima duguje. S obzirom da Goran Prgin u Hrvatskoj udruzi poslodavaca obnaša funkciju dalmatinskog predsjednika, te predstavlja sve poslodavce s tog područja, time je njegova odgovornost još i veća. Kažimo na kraju kako su predstečajne nagodbe već neko vrijeme oštro kritizirane od strane struke zbog niza činjenica koje pravnici drže spornima. Prije svega, sporno je što su poduzetnici kako bi spašavali tvrtke, fiktivno prikazivali da su im dužne pravne osobe čiji su bili vlasnici oni ili njihova rodbina i poznanici, te su tako postajali najveći vjerovnici i određivali što će se dogoditi s dugom čak i onih tvrtki koje su svoje usluge uredno izvršile i ostale neplaćenih računa. Budući da po zakonu ništa ne obvezuje dužnika da mora obavijestiti vjerovnike o otvaranju predstečajnog postupka, nakon što bi Ministarstvo potpisalo pokretanje postupka, u nekim slučajevima vjerovnici više ništa nisu mogu učiniti, te ukoliko je vjerovničko vijeće tako odlučilo, njihova je tražbina ostajala izgubljena – zauvijek.
